MANIFESTACIJA „DANI  VAKUFA U BOSNI I HERCEGOVINI“
               Sarajevo, Gradačac, Brčko i Bugojno
                  4 – 9 juni 2013.

           O K R U G L I   S T O U  B R Č K O M

            TEMA:

 „ULOGA VAKUFA U RAZVOJU BRČKOG SA POSEBNIM 

OSVRTOM NA VAKUF ALIJAGE KUČUKALIĆA “
                                                                                               

      
              REFERAT: „Vakufi Alijage Kučukalića“

                Mr. Mustafa Gobeljić

       Brčko, 08. 06. 2013. g.

                                                       SAŽETAK
        Alijaga Kučukalić je rođen 1807. godine u Čačku u Srbiji. Kao dječak se doselio sa majkom u Brčko i započeo svoj mukotrpni i slavni životni put. Na početku je jedva preživljavao, loveći i prodajući ribu. No, brzo se snašao i ovladao trgovačkim iskustvom, te tako postao jedan od najbogatijih ljudi u to vrijeme u Brčkom ali i šire. Iako iznimno bogat čovjek, zadržao je svojstvo skromnosti i dobrohotnosti.
       Bio je veliki vakif, humanisata i dobrotvor. Uvakufio je imovinu velike materijalne vrijednosti, oko 30 čestica, među kojima kuće, dućane, kafane, magaze i dr. Najpoznatiji njegov vakuf je Ruždija medresa koja i danas postoji i čija je obnova u toku. On i njegovi potomci u sagradili i uvakufuli i Mekteb ibtidaiju u kojem je danas smješteno obdanište „Evlad“ kao i „Čačak medresu“ koja je u toku minulog rata devastirana, a u prvoj poratnoj godini potpuno porušena. 
         Ključne riječi: Alijaga, vakuf, vakufnama, medresa.
                                      
         U pogledu osnovne tematske misli, ovaj rad  se sastoji iz dva glavna dijela, stim što je drugi dio podijeljen na nekoliko segmenata. U prvom dijelu je predočena kratka biografija Alijage Kučukalića, a u drugom dijelu se bavimo njegovim vakufima i vakufima njegovih potomaka.
1.    Biografija Alijage Kučukalića
          Gotovo nevjerovatno zvuči, a biće da je ipak tako, da o Alijagi Kučukaliću, u najpoznatijoj društvenoj periodici i periodici Islamske zajednice, u posljednjih stotinu godina, imamo samo dva teksta koji imaju biografski karakter, u kojima je sadržana njegova kraća biografija.  Mi smo se, za ovu priliku, odlučili za biografiju koju je napisao, naš poznati pisac Edhem Mulabdić i koju prezentiramo u nešto skraćenoj formi.
          „Rijetki ovaj starina po svojoj spoljašnosti ni iz daleka nije u skladu sa svojim djelima. Običan čovjek u gragjanskom odijelu bez ikakva luksusa i nakita poznat je on kroz dugi vijek svoj dvjema generacijama u onom kraju. Njegova pojava, kretnja, govor, sve odavaše čovjeka srednjeg i gotovo nižeg, ali njegova djela – okitiše njega samog, njegovu brojnu porodicu, za njeg zna cijela naša domovina i daleko preko njenih granica čulo se ime njegovo. Bijaše to utjelovljena umjerenost, hladna eneržija, čelična volja i ustrajnost, a pošljedica, zlatni plod tog rijetkog temperamenta bijaše onaj veliki glas njegov: prva najveća trgovina u našoj domovini, prvi i jedini primjer najmodernijeg i najracionalnijeg trgovca, gospodara, ekonoma i domaćina. Taj stari tip bijaše okićen najnovijim racionalnim nazorima, prava rijetkost u najmodernijim zemljama. Doselivši se 1821. godine bez pare u džepu s majkom i nenom iz Srbije u Brčko steče on do svoje velike starosti ogroman imetak, a sve u teškom životu gorko stečenim iskustvom „radi i štedi pa se ne boj“.
          Alijaga je rogjen 1807. god. u Čačku u Srbiji, gdje u ranoj mladosti ostade sirota bez oca. Za Karagjorgjeve bune oteše im sve imanje, te kad mu nije tužakanje ni kod kneza Miloša pomoglo, preseli se bez pare i dinara s majkom i nenom u novu postojbinu Bosnu u grad Brčko. Tu je s početka lovio ribu i prodajući je prometao se s majkom, a kad sabirući paru po paru steče 70 groša, zatrgovči se s čvrstom odlukom, da nikad ne potroši onoliko, koliko je zaradio. Čvrsta volja i ustrajnost učinila, da se mladi Alija do skora bacio i na lagju i trgovao i sticao, dok ne poče i hiljadama baratati. Kasnije je na stotine hiljada gubio i dobivo. Njegovo imanje naraste tako visoko da je ostavio iza sebe, kad je 04. novembra 1905. umro, 140 zgrada vrijednih po 2 ,3, 10 i 100 hilada kruna, 100 kmeta i 3000 dunuma zemlje i dosta gotova novca, da to bijaše prvi naš milioner...
          Život Alijagin i djelovanje znamenito je i u drugom pogledu. On je malo zborio, al mu svaka zlata vrijedila, za to je pravi učitelj i savjetnik svojoj blizini, pravi uzgojitelj mlagjim svojim. To njegovo moralno djelovanje znamenito je i vrijedno i vrednije od onog materijalnog, jer Alijaga ostavi iza sebe, šest sinova, šest vrijednih našljednika svojih, a osim toga do 30 unučadi a i praunučad je doživio. Od svog ogromnog blaga nije nikad požalio u dobrotvornu svrhu, tako je sagradio medresu i žrtvovao u taj vakuf oko 150.000 K. Kad se naš „Gajret“ osnivao i Alijaga se tu našao sa svojim dobrim darom, te mu pristupio kao dobrotvor.“  
          Obzirom da je Alijaga umro potkraj 1905. godine a da je ovaj tekst objavljen u Gajretovom Kalendaru za 1906-7 godinu, čini se kako je autor ovaj tekst objavio u povodu smrti ovog velikog čovjeka.

                        2.Vakufi Kučukalića sa posebnim osvrtom na Alijagin vakuf   
          Kao i u slučaju biografije Alijage Kučukalića, tako i u pogledu vakufskih dobara i ukupne materijalne zaostavštine  rah. Alijage i negovih potomaka, i ova tema je potpuno neistražena. Ne postoji ni jedan tekst, a kamo li cjelovita studija, koja tretita ovo pitanje. Sve što se može naći su fragmentarni pristupi ovom problemu. Istražujući ovu temu zapazili smo mnogo različitih osnova po kojima se Kučukalića vakuf etablirao. Dominantna su četiri:
a)    Vakufi Alijage Kučukalića, utemeljeni na njegovoj vakufnami
b)    Vakufi Alijage Kučukalića koji nisu sadržani u njegovoj vakufnami
c)    Vakufi Alijaginih potomaka, utemeljeni na vakufnami h. Salihage Kučukalića
d)    Vakufi Alijaginih potomaka koji nisu predmet pomenute vakufname.

a)    Vakufi Alijage Kučukalića, utemeljeni na njegovoj vakufnami
             „Ono što sadrži ovaj dokument, smatram istinitim (tako počinje ova vakufnama – prim. M. G.), pa sam presudio valjanost ovog vakufljenja, svjestan da postoje i drugačija mišljenja. Ovo je pisao bijedni, od Allaha ovisni Mustafa Hilmi, vršilac dužnosti kadije u kadiluku Brčko, neka su mu grijesi oprošteni.
Kučukalić Aliaga, sin umrlog Aliage, ugledni trgovac kasabe Brčko u kojoj je nastanjen, dao je očitovanje na šeriatskom sudu kadiluka Brčko, da u svrhu vakufljenja i legaliziranja sljedeće:
Odredio sam za muteveliju svoga najstarijeg sina Ibrahim agu i pred njim izjavljujem ono što se mora poštovati, a to je sljedeće:
Vakufim:
-    kuću na sprat i moje vlastito gradilište, koje sam kupovinom do sada posjedovao a nalazi se u čršiji spomenute kasabe pod brojem 307, čestice 8/186 i 8/16,
-    također vakufim kuću na sprat sa dućanom i vlastitim gradilištem u gruntovnici zavedeno na listu 305, čestice 8/14 i 8/7,
-    također vakufim kuću na sprat u gruntovnici zavedeno na listu 306, čestica 8/15,
-    također vakufim kuću na sprat u gruntovnici zavedeno na listu 304, čestice 8/13 i 8/16,
-    također vakufim kuću na sprat sa gradilištem u gruntovnici zavedeno na listu 312, čestica broj 8/22,
-    isto tako vakufim jednu kuću na sprat sa gradilištem, u gruntovnici zavedena na listu 311, čestica 8/21,
-    isto tako vakufim kuću na sprat sa gradilištem, u gruntovnici zavedena na listu 310, čestica 8/20,
-    isto tako vakufim kuću na sprat sa gradilištem i pekaru, u gruntovnici zavedena na listu 309, čestica broj 8/19 i 8/22,
-    isto tako vakufim jednu kafanu i berbernicu sa gradilištem zavedeno u gruntovnici na listu 308, čestica broj 8/189,
-    vakufim kafanu sa gradilištem, u gruntovnici zavedena na listu 303, čestica 8/5
-    vakufim kuću sa magazom, zavedena u gruntovnici na listu398 čestice broj 8/3, 871 i 8/4,
-    isto tako vakufim česticu 8/2 i četiri dućana drvene građe sa vlastitim gardilištem,
-    isto tako vakufim česticu 8/2 ispod koje su četiri drvena dućana i vlastito gradilište,
-    isto tako vakufim četri drvena dućana sa vlastitim gradilištem, zavedeni u gruntovnici pod brojem 1406,
-    nadalje vakufim dućan sa gradilištem na Kupri baši, česticu 7/153, u gruntovnici na listu zavedenom pod brojem 1406,
-    nadalje vakufim dva dućana sa gradilištem zavedeno u gruntovnici na listu 52, čestice 7/157 i 7/158,
-    vakufim dva drvena dućana sa gradilištem zavedeni pod 7/153,
-    vakufim tri prizemne kuće u čestici 7/154,
-    vakufim prazno gradilište u gruntovnici zavedeno na listu broj 3, čestica 7/201,
-    vakufim medresu, a ispod nje šest magaza, a sa medresom koja je na spratu vakufim spomenute koristonosne objekte, sve to u gruntovnici zavedeno na listovima 98, 99, 100, čestice broj 2/91, 2/90, 2/89 i 2/88, a uz tu medresu na spratu vakufim te koristonosne objekte i sve što uz njih ide, a to je šest magaza, vakufim sve Allaha radi, i da postignem Njegovo zadovoljstvo, da bude to vječni vakuf te postavljam sljedeće uvjete (šartove):    
           Spomenute koristonosne nekretnine davati pod zakup, kako je to uobičajeno  a  posredstvom  mutevelije. Od prihoda koji se nakupe, dovoljan iznos, a prema vremenu i prilikama, isplaćivati plaće muallima mekteba koji postoji u našoj kasabi, kao i podmirivati ostale potrebe spomenutog mekteba...
Spomenutim vakufom neka upravlja dok je živ spomenuti moj najstariji sin Ibrahim...
Nakon njegove smrti neka vakufom upravlja neko od mojih potomaka iz generacije u generaciju i to onaj ko je najčestitiji i najrazboritiji...
Neka se svake godine provede kontrola prihoda i rashoda i to uz posredovanje šerijatskog suda...
Dogodilo se to i napisano 12-oga mjeseca zu-l-kaddeta 1318. godine po hidžri, što odgovara 03. mart 1901. godine.“
          Ova vakufnama je napisana na turskom jeziku, nalazi se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, II sidžil, redni broj: 356., str. 27, iz 1318/1901. godine. Također, postoji jedan njen prepis pod  brojem: 94.    
          Kao što se iz teksta ove vakufname vidi, rah. Alijaga Kučukalić je uvakufio imovinu velike materijalne vrijednosti. Ne postoji dokumenat niti usmena predaja, koja govori o nekome ko se po obimu i vrijednosti dobara koje je uvakufio, uopće približio ovom velikom dobrotvoru.
         Vrijednost ove imovine,  iz naše perspektive je nemoguće procijeniti. No, kada je riječ o ondašnjim procjenama, one su paušalne i različite i kreću se u rasponu od osamdeset do sto hiljada kruna. 
          Naravmo imamo i jednu procjenu koju smo malo čas spomenuli, a ona se odnosi samo na  vrijednost objekta medrese koja je procijenjena na 150.000 kruna. 
          Ono što imamo u egzaktnoj formi, a odnosi se na vakuf Alijage Kučukalića, jesu prihodi od istog, koje nalazimo u „Proračunu vakufa Bosne i Hercegovin za 1913. godinu“.  U tom dokumentu stoji kako su prihodi vakufa Alijage Kučukalića za pomenutu godinu iznosili 8.000 kruna a rashodi istog 6.992 krune. Usporedbe radi, prihodi od vakufa džamije u Maoči su iznosili 866 kruna, prihodi od vakufa džamije u Brki 836 kruna, u Brodu 66 kruna, u Omerbegovači 268 kruna, u Rahiću 1195 kruna, u Šatorovićima 308 kruna, u Palanki 779 kruna itd. Kao što vidimo, prihodi od vakufa Alijage Kučukalića su dvostruko nadmašili prihode od vakufa u svim ovim džematima.
          Zaključujući priču o vakufima Alijage Kučukalića, utemeljenim na navedenoj vakufnami, želimo zbirno prikazati nekretnine koje je ovaj dobrotvor ovom prilikom uvakufio, premda smo ih sve malo čas pobrojali. Alijaga Kučukalić je ovom prilikom uvakufio sljedeće nekretnine:
-    8 kuća na sprat sa vlastitim gradilištem ili bez njega
-    3 prizemne kuće
-    1 kuću sa magazom
-    18 dućana
-    1 pekaru
-    2 kafane
-    1 berbrnicu
-    1 prazno gradilište i
-    medresu i 6 magaza ispod nje.
     Kakva je sudbina zadesila ovaj vakuf kroz proteklih 112 godina, i u kakvom je on stanju danas, jedno je veoma važno pitanje, kojem ćemo se, nadam se, u narednom vremenu ozbiljno posvetiti.

b)    Vakufi Alijage Kučukalića koji nisu predmet njegove vakufname
          Istražujući ovu temu, došli smo do podataka koji nedvosmisleno ukazuju da je Alijaga Kučukalić ostavio iza sebe određena vakufska dobra, koja je zavještao kao trajno dobro generacijama koje će poslije njega doći, a koja nisu sadržana u njegovoj vakufnami. Želimo istaći kako nam nije bio cilj, naprosto, nije to moguće jednim ovakvim pristupom, da se dublje upuštamo u istraživanje ove teme; željeli smo samo ukazati  na činjenicu da postoje vakufi i ove vrste. Kada i u kojoj formi su se ova uvakufljenja dogodila, mi za ovu priliku nemamo podataka. 
           Najupečatljiviji primjer vakufa ove vrste jest mezarje u našem gradu, koje se i  danas koristi u te namjene. Prema podacima sa kojima raspolažemo, Alijaga Kučukalić je uvakufio najveći dio površine aktuelnog mezarja, i to 8 kat. čestica u ukupnoj površini od 23 dunuma i 962 m2. 

c)    Vakufi Alijaginih potomaka, utemeljeni na vakufnami h. Salihage Kučukalića
          Vakufnama h. Salihage Kučukalića je bila nepoznat dokument u ovom gradu. Ili su možda za njeg znali rijetki. Za njegove se vakufe, dakako znalo, ali za dokumrnt po kojem osnovu su oni utemeljeni, bar prema mojim saznanjima, nije. Ova vakufnama je napisana na našem jeziku, nastala 25. maja 1908. godine i ovjerena u Kotarskom sudu u Brčkom. Kao i u slučaju prethodne vakufname, i ova vakufnama se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, II sidžil, red. broj: 499., str. 189. iz 1326/1908. Također, postoje dva njena prepisa pod red. brojem: 141. 
          Iz vakufname je vidljivo da je h. Salihaga Kučukalić tom prilikom uvakufio 18 kat. čestica. U vakufnami nije dat opis navedenih nekretnina tako da iz ovog dokumenta nije vidljivo o kojoj se vrsti nekretnina radi. Mi se za ovu priliku nismo bavili istraživanjem ovog problema, ali na osnovu dokumentacije koju Medžlis islamske zajednice posjeduje, radi se o nekretninama koje su bile locirane oko Hadži Pašine džamije. Kakva je sudbina zadesila ovaj vakuf, te u kakvom je on stanju danas, ostaje da se temeljitije istraži u periodu koji je ispred nas.

d)    Vakufi potomaka Alijage Kučukalića, za koje ne postoji vakufnama
          Ovo je također jedno veoma važno pitanje. U ovdašnjoj javnosti postoji uvjerenje da je Alijaga Kučukalić uvakufio i Čačak medresu kao i Mekteb ibtidaijju. Mi u našem istraživanju nismo došli do takvih podataka. Štaviše, postoje vrlo racionalni argumenti i određene tvrdnje, da su te objekte uvakufili njegovi potomci.
          Mekteb ibtidaijja je svečano otvorena 28. septembra 1906. godine, te po prirodi stvari nije mogla biti vakuf Alijage Kučukalića koji je umro nepunu godinu ranije.  U istom tekstu, u kojem je objavljena ova informacija, tadašnji dopisnik iz Brčkog, Ćašif Mulahusić, I muallim, piše: „Braća Kučukalići u Brčkom su uzor plemenitosti i rodoljublja u našoj domovini... Tako su isposlovali od visoke zemaljske vlade ruždiju u naš grad, smjestili je u svoju zgradu i opkrbili svim potrebama, sve bez ikakva svog interesa; načinili mektebi ibtidaiju mušku i žensku, koja ih je stala 16.000 K i postavili na oba mekteba muallime o svom trošku i tako istrgli mnogo nevinih dječijih dušica iz džehaleta iz krila propasti, te im dali načina, da se okrenu na pravi put.“  
          Nakon ovih napomena, jasno je, da su Mekteb ibtidaijju sagradili i uvakufili sinovi Alijage Kučukalića, a o čijem uvakufljenju trenutno ne posjedujemo validnu dokumentciju. Također, ovdje želimo istaći, kako, prema usmenom kazivanju nekih Brčaka, muška i ženska ibtidaijja nisu, ustvari, dva objekta, nego jedan objekat koji i danas postoji, a u kojem su bila smještena muška i ženska odjeljenja ove ustanove. Zaključujući priču o Mekteb ibtidaijji, želimo naglasiti kako je medžlis IZ Brčko obnovio ovaj objekat i u njemu je smješteno Obdanište“Evlad“ koje je počelo sa radom 03. 09. 2012. godine. 
                    Jedna od veoma značajnih institucija u kulturnoj historiji ovog grada jeste i „Čačak“ medresa, čijih svršenika ima još uvijek živih među nama. Sam njezin naziv ukazuje da je graditelj ili mecena ove škole bio neko iz porodice Kučukalić. Mi za ovu priliku, nažalost, nismo obezbijedili podatke vezane za vremenski okvir u kome je ona izgrađena. Ono što je nama u kontekstu ove teme  zanimljivo, odnosi se graditelja – vakifa ovog objekta. Prema jednom izvoru koji datira iz 1936. godine: „ Brčko ima medresu koja i danas postoji i radi, a zove se Čačak medresom, koja je smještena u zgradi vakufa H. S. Kučukalića.“ 
          Iz ovog kratkog zapisa razumijemo da u Bčrkom, u to vrijeme, radi samo jedna medresa, i da je smještena u zgradi koju je uvakufio, vjerovatno, h. Salihaga Kučukalić.
          Ono što pouzdano znamo u vezi sa ovim objektom jest da je rješenjem suda u Brčkom Dn. br.1457/68 na osnovu rješenja Narodnog odbora općine Brčko broj 17/60 od 10. 09. 1960. godine, zatim rješenja broj 1/61 od 18. 10 1961. godine i zaključka SO-e Brčko broj 17/60-3 od 25. 09. 1968. godine zemljište sa zgradom upisano u Al listu z. k. Uloška br. 302 k.o. Brčko, uknjiženo je kao Društvena svojina sa dijelom 1/1. 
          Također, ono što svi mi u Brčkom znamo jest, da je ova zgrada preživjela rat, te da je porušena nakon njega, i da zemljište na kome se ona nalazila nije vraćeno Islamskoj zajednici. Danas, na tom mjestu stoji novoizgrađeni stambeno poslovni objekat.

                                              Zaključna razmatranja  
          Na temelju onoga što smo danas čuli ovdje, kao i onoga što je danas možda trebalo biti kazanao, a nije; želimo iznijeti nekoliko teza ili zaključaka:
a)    Alijaga Kučukalić, po svom društvenom statusu, utjecaju, filantropiji itd., zauzima jedno od najznačajnijih mjesta u kulturnoj i općoj historiji ovog grada.
b)    U kategorijama koje su mjerljive, kao na primjer vakuf, Alijaga Kučukalić je bez konkurencije prvi vakif Brčkog i okoline. 
c)    U kulturnoj memoriji ovog kraja, Alijaga Kučukalić, nažalost, ni izbliza ne zauzima ono mjesto koje mu objektivno pripada.
d)    Biografija Alijage Kučukalića, njegov životni opus, filozofija, nazor, društveni utjecaj, nedovoljno su istraženi, i glavni su razlog njegove relativne anonimnosti.
e)    Smatram da je zadatak ove generacije Brčaka, kada to već nisu uradile prethodne, da u punom kapacitetu rasvijetle i valoriziraju život i djelo ovog čovjeka. 
          Islamska zajednica u cjelini, a napose Medžlis islamske zajednice Brčko, imaju obavezu, i ubuduće, poticati i pomagati sve aktivnosti na ovom planu.