Zbornik radova
Sa posebnom radošću obavještavamo javnost da su završene sve pripreme za štampu Zbornika radova nastalih na Naučnom skupu „Književnost kao prostor izazova u reprezentaciji/konstrukciji bošnjačkog kulturnog identiteta“ održanog u Domu Islahijeta u Brčkom, 15. i 16. oktobra 2016. godine. Štampanje Zbornika radova planirano je u aprilu mjesecu a do tada svi zainteresovani mogu čitati i preuzeti tekstove u elektronskom formatu. Izražavamo posebnu zahvalnost prof.dr. Vedadu Spahiću za inicijativu i velik trud uložen u organizaciju skupa i pripremu Zbornika radova, predsjedniku BZK „Preporod“ BiH Senadinu Laviću, svim učesnicima Naučnog skupa i autorima naučnih radova, uredničkom timu Emini Osmić Hajdarević i Ernadu Osmiću, te Rešadu Grboviću za tehničku pripremu Zbornika... Opširnije
Kulturno-prosvjetno društvo «Gajret» u Brčkom
U tekstu se govori o kulturno-prosvjetnim prilikama u Bosni, a prije svega u Brčkom i okolini na prijelazu stoljeća. Dolazak Austro-Ugarske je doveo do velikih promjena, ali su pojedinci shvativši potrebu za prilagođavanjem, osnivali prosvjetna društva i na taj način pomagali školovanje mladih. Gajret je kao nacionalno-kulturna institucija uvela Bošnjake i Bosnu i Hercegovinu u jedno novo, moderno doba, te dodao jednu zapadnoevropsku dimenziju bosansko-muslimanskoj kulturi. To se ogleda prije svega na razvoju pismenosti, poticanju i pomaganju školovanja mladih momaka, a kasnije i djevojaka. Gajretova uloga je značajna i na razvoju zanatstva i trgovine na suvremen način, prosvjećivanju seljaštva i emancipaciji žena.
U tekstu se nalaze mnoga imena Brčanskih dobrotvora koji su finansirali Gajret, kao i imena djece koja su dobijala stipendije Gajreta. Aktivnosti Gajreta su bile i organizovanje pododbora, koji su u svojim selima prikupljali sredstva koja su kasnije preusmjeravana za plaćanje školarine.Takođe, na osnovu arhivskih podataka hronološki su poredani neki događaji u Brčkom, a koje je organizovao Gajret.
Ključne riječi: Gajret, kulturno-prosvjetna društva, dobrotvori, Islahijet, evropeizacija, Austro-Ugarska....Opširnije
Narodna uzdanica u Brčkom
Ovaj tekst govori o Muslimanskom kulturnom društvu Narodna uzdanica. Njegov cilj je aktualiziranje problematike kojom se društvo bavilo u teškoj društveno-političkoj situaciji i uspostavljanju paralele s današnjom neangažiranošću društva kada su u pitanju mladi. Glavne aktivnosti Narodne uzdanice bile su pomaganje omladini tokom školovanja, zbrinjavanje socijalno ugroženih i širenje prosvjete među Bošnjacima. Poseban naglasak stavljen je na Brčko, tj. na Mjesni odbor Narodne uzdanice u ovome gradu. Podaci koji su obrađeni preuzeti su iz Historijskoga arhiva, većinom iz službene prepiske na relaciji Sarajevo-Brčko, te iz Registra članstva Narodne uzdanice za Mjesni odbor u Brčkom. Posebno mjesto izdvojeno je za dr. Abdulah-bega Bukvicu, istaknutoga intelektualca i humanistu, povjerenika i predsjednika Narodne uzdanice i Islahijjeta u Brčkom. O Narodnoj uzdanici se malo pisalo, te u želji da ne ostane nepoznanica, ovaj rad je mali poticaj u osvjetljavanju njenoga značaja i doprinosa bošnjačkoj inteligenciji.
Ključne riječi:
-Narodna uzdanica
-kulturno društvo
-omladina
-Brčko
-Islahijjet
-dr. Abdulah-beg Bukvica
Muslimansko kulturno društvo Narodna uzdanica nastalo je u vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u Sarajevu. Njegova svrha je bila jasno naglašena: kulturno i privredno podizanje muslimana, davanje materijalne pomoći omladini koja se obrazuje i stručno osposobljava, podizanje i održavanje smještaja za učenike i studente, širenje prosvjete u bošnjačkome narodu kroz opismenjavanje, održavanje popularnih predavanja, osnivanje biblioteka i čitaonica, izdavanje knjiga i listova itd. Čitav taj proces održavao se na takvom nivou na kakvom bismo i danas, skoro stotinu godina poslije, mogli pozavidjeti. Ovo društvo je nastalo u burnoj političkoj atmosferi, što potvrđuje nužnost njegovoga osnivanja. Ta nužnost se najviše ogledala u potrebi da se muslimanska mladež školuje u skladu s tradicionalnim vrijednostima... Opširnije
Dr. Abdulah Bukvica – život i djelo
Značaj djela dr. Bukvice nije samo u njegovom doprinosu kao liječnika, kulturnog i socijalnog radnika, već u primjeru koji daje kao muslimanski intelektuakac kako se treba postaviti u različitim vremenima i prilikama. Svoje znanje, umijeće, iskustvo i opredjeljenje je demonstrirao riječima i djelom. Bio je pragmatičan čovjek tokom cijelog, poprilično dugog, života. Životna i profesionalna pragmatičnost ga je često dovodila u životne opasnosti na koje ga nisu uspjele sputati. Kao da je znao da je rođen za velike podvige koje je morao činiti za dobrobit ljudi, naročito za dobrobit naroda kojem je rahmetli dr. Bukvica pripadao. Svakom pitanju kojim se bavio i problemu kojeg je rješavao prilazio je na ljekarski način; ustanovi dijagnozu i odredi odgovarajuću terapiju. Centralna pitanja i problemi koji su zaokupljali zanimanje dr. Bukvice su zdravlje ljudi kao najveće bogatstvo i borba protiv zaostalosti svih vrsta. Već je trideset i pet godina od smrti dr. Abdulaha Bukvice, a da se nije pojavio skoro niti jedan Bošnjak u Brčkom slične veličine. Mnogo je Bošnjaka u Brčkom sa akademskim titulama i raznim zvanjima, ali bez smisla za liderstvo i pragmatično djelovanje. I današnja su vremena za Bošnjake i njihovu vjeru izuzetno teška. Brčko kao grad je za Bošnjake od strateškog značaja, međutim nema planskog nastupa prema političkim, ekonomskim, obrazovnim i kulturnim pitanjima i problemima koji se pojavljuju. Ostaje ipak nada da će se pojaviti čovjek slične veličine poput dr. Bukvice i odgovoriti potrebama Bošnjaka u Brčkom u nadolazećem vremenu.... Opširnije
Sevdalinka kao vid historijskog pamćenja
„ A po čemu da se prepoznamo...“ (Safet Isović, Rade Jovanović)
Čini se da je sevdalinka danas, osim što je, kako je nazivaju, prepoznatljiv bosanski proizvod, i najčvršća kulturološka veza među Bošnjacima, i u Bosni, i u svijetu. Čini se da se po njoj prepoznajemo. U posljednjim godinama mnogo je govora o sevdalinci i ponekad se učini da je sve bitno već rečeno- i to da je sevdalinka bosanska varoška pjesma, muslimanska gradska pjesma, da je nastala iza mušepka između djevojačkih uzdisaja...
Ali vitalnost sevdalinke i njena aktuelnost i u sadašnjem trenutku zahtijevaju odgovor na pitanje šta je to u sevdalinci neodoljivo za publiku što joj daje životnost i trajnost kroz generacije. Je li to osjećaj čežnje koja teži ljubavnom ispunjenju? Ili, jednostavo, tiha ljubavna patnja, prepoznatljiva u svim vremenima, ona patnja koja je najteža baš onda kad je najtiša?
Međutim, sevdalinka nije samo refleks tihe ljubavne patnje. Ispod sjetnih stihova nalaze se talozi generacijskih iskustava- tradicije, vjere, nemirnih balkanskih vremena i nesigurnog života, ljubavnih rastanaka koji vjerovatno ni izbliza nisu bili lirični, najčešće su to bili ispraćaji u ratove, u nepovrat, iznuđene udaje za „nedraga“ ... Opširnije
ĆAMIL SIJARIĆ (1913-1989)
Ćamil Sijarić u priči Hasan, sin Huseinov kaže o pripovjedaču Hasanu: ,,Ono što bi u njegovoj
priči, moglo biti istina, učini vam se da je izmišljeno, a ono što je izmišljeno, učini vam se da je istina,
i vi nikad niste ni ovamo... ni onamo...''
Opsjednut njegovim pričanjem pita se: ,, ...trebaju li mi njegove priče i šta imam od njih, ako išta imam?
Znao sam da bi mi on odgovorio da nemam ništa drugo, do da ih i sam nekome ispričam, da je na ovome
svijetu najvažnije da imamo jedan drugom nešto da ispričamo. Kad bi mrtvi mogli da se kajemo što živi
nismo učinili, to bi bilo što nismo pričali...''
Sijarić ne bi imao razloga za kajanje. On je pričao...
I o njemu su pisali i pričali da je ,,čitavog svog dugog i plodnog života ostao đak, pričalica, dokoličar,
putnik i zanesenjak, sa onom neizmjernom, stvaralački produktivnom naivnošću koja umije sjećanjem i
legendom – pjesmom, dakle – da dozove prvotne slike i oblike svijeta.“( R.P. Nogo, Recenzija Lirike
Ć. Sijarića); da je ,,njegova lirika starinska poezija pisana na starinski način'' (M. Maksimović, Recenzija
Lirike Ć. Sijarića) i da: ,,Pripovetke Ćamila Sijarića spadaju u red najboljih ostvarenja te vrste u posleratnim
jugoslovenskim književnostima.“ (Pripovetke Ćamila Sijarića, dr. Radovan Vučković, 1981)
Miljenko Jergović je o njegovom tragičnom kraju napisao: ,,Smrt ga je sustigla 6. prosinca 1989., u vidu
jurećega automobila, dok je prelazio Ulicu Đure Đakovića, blizu Centralnog komiteta. Da je, ne daj Bože,
duže poživio, svega bi se nagledao i ništa dobro ne bi vidio. Sve što se događalo nakon tog Ćamilovog
decembra, bilo je daleko ispod razine njegove proze...Ćamil je bio pisac povijesti, onakve kakva je ova naša,
historije koja se dogodila i prošla, a koju je on spašavao vještinom čuđenja. Vjerovao je da samo čuđenje
spašava njegov svijet...'' ( M. Jergović, Dani, 2000)... Opširnije
