Piše: Almir Denić, Profesor bosanskog jezika

U tekstu se govori o kulturno-prosvjetnim prilikama u Bosni, a prije svega u Brčkom i okolini na prijelazu stoljeća. Dolazak Austro-Ugarske je doveo do velikih promjena, ali su pojedinci shvativši potrebu za prilagođavanjem, osnivali prosvjetna društva i na taj način pomagali školovanje mladih. Gajret je kao nacionalno-kulturna institucija uvela Bošnjake i Bosnu i Hercegovinu u jedno novo, moderno doba, te dodao jednu zapadnoevropsku dimenziju bosansko-muslimanskoj kulturi. To se ogleda prije svega na razvoju pismenosti, poticanju i pomaganju školovanja mladih momaka, a kasnije i djevojaka. Gajretova uloga je značajna i na razvoju zanatstva i trgovine na suvremen način, prosvjećivanju seljaštva i emancipaciji žena. 

U tekstu se nalaze mnoga imena Brčanskih dobrotvora koji su finansirali Gajret, kao i imena djece koja su dobijala stipendije Gajreta. Aktivnosti Gajreta su bile i organizovanje pododbora, koji su u svojim selima prikupljali sredstva koja su kasnije preusmjeravana za plaćanje školarine.Takođe,  na osnovu arhivskih podataka hronološki su poredani neki događaji u Brčkom, a koje je organizovao Gajret.

Ključne riječi: Gajret, kulturno-prosvjetna društva, dobrotvori, Islahijet, evropeizacija, Austro-Ugarska. 

Dolazak Austro-Ugarske

    Austro-Ugarskom okupacijom 1878. godine za Bošnjake, na određeni način, počinje XX stoljeće. Time je završen orijentalni-istočni, a počinje zapadni-evropski period u bosanskoj kulturi.
    Dolazak Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinu donio je probleme muslimanskom stanovništvu, koje je zapalo u apatiju i  moralo je da se prilagođava novim prilikama. Na te promjene stanovništvo nije reagovalo raširenih ruku, tako da su u to vrijeme kulturno-prosvjetna društva imala veliki zadatak i značaj na «evropeizaciji» zemlje i stanovništva kao i na prilagođavanju novim prilikama. S obzirom na «gluho doba»  književni i kulturni rad u Bosni i Hercegovini je zastao i bilo ga je potrebno reorganizirati. Teška borba da se bude u toku i da se uhvati korak sa ekonomskim i kulturnim standardima toga vremena tjerala je i bošnjačke intelektualce na nove poglede. Među prvim intelektualcima i književnicima koji su to shvatili i krenuli u tom pravcu bili su Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak, Edhem Mulabdić, Safvet-beg Bašagić… Početkom XX stoljeća  pokreću se kulturno-prosvjetna društva i časopisi (Behar, Biser, Gajret, Zeman, Vatan, Islahijet…), koja će u narednom periodu, pa sve do iza Drugog svjetskog rata odigrati veliku ulogu. Prosvjetna, nacionalno opredjeljena društva su bili centri okupljanja i djelovanja i kod Srba, Hrvata i Bošnjaka. Ta društva su imala zadatak okupljanja intelektualaca, školovanja mladih i stanovništva, otvaranje čitaonica, izdavanja godišnjaka i kalendara, časopisa…

Osnivanje «Gajreta»

    Dvadeseto stoljeće za Bosnu i Hercegovinu je vrijeme kad u nekoliko navrata dolazi do promjena identiteta Bošnjaka. Te promjene su išle od tradicionalnih, vjerskih vrijednosti, pa do modernih preplitanja. Sve to dešava se kroz značajne historijske momente: dolazak Austro-Ugarske, Prvi svjetski rat, formiranje i raspad Kraljevine Jugoslavije i Drugi svetski rat. To je vrijeme velikih poremećaja u socijalnoj strukturi stanovništva. S jedne strane došlo je do osiromašenja muslimanskog stanovništva i gubljenja uticaja, a s druge strane dolazi do nacionalnih pritisaka na bošnjačko stanovništvo, od strane srpskog i hrvatskog nacionalizma. U takvoj sredini dolazi do idejnog koncepta i zadataka  bošnjačkih intelektualaca, o kulturnom preporodu Bosne, pri čemu se neminovno valjalo priključiti Zapadu, ali isto tako zadržati islamsku vjersku i kulturnu komponentu bošnjačkog identiteta. Ti zadaci se ostvaruju u Bosni i Hercegovini putem štampe, književnosti, čitaonica, kao i prosvjetno-kulturnih društava, među kojima je i «Gajret».
    Muslimansko prosvjetno kulturno društvo «Gajret» osnovano je 20.2.1903.  godine u Sarajevu s ciljem prikupljanja pomoći i školovanja muslimanskih đaka-obezbjeđivanje stana i hrane, a naročito onih na visokim i srednjim školama. Samo ime «Gajreta» simboliziralo je pomoć , a i najčešće se spominje kao Društvo za potpomaganje đaka muslimana. Osnivanje «Gajreta»-jedne od najznačajnijih institucija toga vremena u Bosni i Hercegovini bilo je rezultat djelovanja prve generacije muslimanskih intelektualaca obrazovanih u evropskom duhu. U to vrijeme osnivači i među najznačajnijim intelektualcima toga vremena bili su Safvet-beg Bašagić i Edhem Mulabdić, kao i Halid-beg Hrasnica, Hilmi Hatibović, Hajdar Fazlagić, Hasan Hodžić-prvi članovi privremenog odbora «Gajret». Do 1907. godine društvo «Gajret»  je dosta ojačalo i proširilo svoju djelatnost, tako da je postalo jedno od najznačajnijih mjesta okupljanja «muslimanske inteligencije», kao i centar kulturno-prosvjetnog rada u Bosni i Hercegovini-među Bošnjacima. Rad Gajreta se širio tako da je od primarne zadaće (pomaganje školovanja muslimanske omladine), proširio (1919), i na uopće prosvjećenje muslimanskog stanovništva kroz predavanja, kurseva pisanja, izdavanje kalendara, i pokretanje časopisa «Gajret». Pored svega ovoga društvo je osnovalo svoju biblioteku, a kasnije i banku koja se zvala «Gajret-banka».

 Sve je to bilo u svrhu skupljanja novca za stipendije đacima, a najčešće djelatnosti pododbora su bile angažovanje što većeg broja ljudi u «Gajret», prodavanje markica, razglednica, dobrotvornih priredbi, a i jedan veliki dio novca dobijan je od članarine u «Gajretu». Zbog političkih opredjeljenja i antirežimskog stava «Gajret» je prekidao svoj rad početkom Prvog svjetskog rata (1913. godine suspendovan upravni odbor društva), pa je nastavio sa radom nakon rata, da bi tokom Drugog svjetskog rata (1941.) ponovo bio ugašen i nastavljen nakon toga sve do 1949. godine.

«Gajretovi» povjerenici dobrotvori
    
    Iako je «Gajret» u Brčkom osnovao pododbor tek 1912. godine, od samog početka rada povjerenici «Gajreta» su bili aktivni u prikupljanju sredstava. Tako u «Gajretovom» Godišnjaku 1903.-1928. koji je uređivao Hamza Humo navode se imena dobrotvora i iz Brčkog:  Alijaga Kučukalić (1903), Huseinbeg Salihović, Islamska kiraethana,  Abid ef. H. Smajlović, Abdulah ef. Kadić,  Edhemović Mula Ahmet (1907), Eminbeg Kapetanović,  Abdulah ef. H. Kučukalić, Fehimbeg H. Kučukalić, Ibrahimaga Kučukalić,  Mehaga Kučukalić, Salihaga Kučukalić,  Salihaga Redžepagić, Pašaga Biogradlija, Izet H. Mulahmedović, Adem hafiz Hodžić (1910), Rašidaga Ibrahimović (1911), Abazbeg H. Zaimović (1913), Fehimbeg Zaimović,  Selim Kantardžić, Suljo Novalija, Ejubaga Nikšić, Mehmedbeg Salihbegović, braća Edhemović, Emin Hajdarovac (1919), Gradsko Poglavarstvo (1920),  dr. Abdulah Bukvica, Riza Dubinović,  Mehaga Kantardžić,  Alija Mehmedović, Sulejman Novalija,  Štetić i Mujkić, Husejnaga Trebinjčević, Husejnaga Zejčirović (1921).

Osnivanje pododbora «Gajreta» u Brčkom

    Glavni odbor «Gajreta» sačinjavali su intelektualci, viši činovnici, trgovci, industrijalci, vjerski službenici, prosvjetni radnici, to jeste vodeći slojevi muslimanskog stanovništva, dok je u pododborima bio jedan manji broj pripadnika i radnika i seljaka. Jedna vrsta preteče prosvjetno-kulturnih društava bile su čitaonice-keraethane. Nakon sarajevske čitaonice osnivaju se i po cijeloj Bosni i Hercegovini (Tešanj, Tuzla, Banja Luka, Brčko, i druga mjesta). One su bile mjesta okupljanja, predavanja, raznih tečajeva za mlade, a dio sredstava od zabava su nakon 1903. godine davale u fond prosvjetnog društva «Gajret».
    Odluku o osnivanju pododbora «Gajreta» u Brčkom donijela je Zemaljska vlada u Sarajevu 24. januara 1912. godine. Sjedište pododbora je u Brčkom, a njegovo djelovanje proteže se na Brčko i okolinu. Pododbor je bio sastavljen od 5 članova: predsjednika, blagajnika, tajnika, prvog i drugog revizora. Pododbor se sastaje jednom mjesečno, a imao je više zadataka-upisivanja novih članova, pobiranja članarine, davanje prijedloga za podjelu stipendija, imenovanje povjerenika, slanja izvješća glavnom odboru...Pored odbora u Brčkom gradu, postojali su i djelovali i pododbori i Gornjem Rahiću, Brci, Koraju, Orašju, Čeliću. 

1920.

    Dr. Abdulah Bukvica bio je prvi ljekar u vrijeme Kraljevine Jugoslavije i jedan je od osnivača muslimanskog prosvjetnog društva «Gajret» i «Islahijet», oko kojih se okupljala omladina raznih profila i zanimanja. Na poziv dr. Bukvice održana je skupština društva «Gajret»     14.12.1920. godine na kojoj je istaknuta velika važnost «Gajreta» njegova potreba, te apel na odziv građana. Na skupštini je izabran slijedeći pododbor: predsjednik Murat Sinanagić profesor, podpredsjednik Riza Dubinović pravnik, blagajnik Sulejman Novalija trgovac, tajnik Ahmed H. Mehmedagić trgovac, za revizora odbornika Dr. Abdulah-beg Bukvica liječnik.

1922.

    Na sjednici pododbora 6.12.1922. godine poslan je izvještaj iz kojeg se vidi da su prodali nešto životnih namirnica koje su sakupili u gradu, dok  po selima akcija nije uspjela. Takođe, nešto su novca prikupili od priloga i od zabave «koja je bacila dosta dobitka». Uz novac koji  se prikupi često se šalje i povrće, voće: «šljive ćemo vam poslati željeznicom skrivene u sanducima» . Sav prikupljeni novac,  kao i članarine slani su odboru «Gajreta» u Sarajevu, koji je kako se vidi iz korespondencije sa pododborom u Brčkom dalje raspolagao i razdjeljivao.
U izvještaju Nijaza Resulovića, povjerenika iz Gornjeg Rahića, o radu Pododbora daje prijedloge Glavnom odboru da se pokrene Gajretov lutrija koja bi donijela dobre prihode. Takođe, naglašava da bi osnivanjem šegrtskog doma trebalo pronaći osobu sa stručnom zanatlijskom spremom i srednjoškolski obrazovanu.

1926.

    I ove godine u Brčkom je kao i svake održana zabava u korist «Gajreta», koja je donijela 2085 dinara prihoda, od dobrovoljnih priloga i reklame, a M. Sinanagić je dijelo čak i počasne karte bankarima i istaknutim ličnostima. Međutim, prihodi su u odnosu na prethodnu godinu za 65% manji-po izvještaju predsjednika pododbora. U pismu se ističe da ta politička igra u koju je zapao «Gajret», pa odziv na zabav,i nije bio onakav kako se planiralo.
1929.

    Glavni odbor «Gajreta» je 21.10.1929. godine razriješio dužnosti Fehima Sejdića dotadašnjeg Gajretovog povjerenika. Dan poslije održana je sjednica Pododbora na kojoj je izabrano novo Gajretovo vodstvo. Za predsjednika bira se Abdaga Kučukalić, za tajnika Ahmet Džindić, za blagajnika Galib Trebinčević, za prvog revizora Mehaga Kantardžić, za odbornika bez funkcije Ibrahim efendija Hadžić, Smajil Mehmedagić, Sulejman efendija Alijagić, hafiz Husejn Hasanefendić i Selim Sejdić. Tom prilikom Abdaga Kučukalić daje 500 dinara i upisuje se kao utemeljitelj. Takođe, tom prilikom prijašnji povjerenik predaje novom odboru popis članova sa imenima (upisano 91 član). Iz spiska imena možemo vidjeti da nisu samo Bošnjaci bili članovi, već i pojedinci iz drugih nacionalnosti (Antolić Niko, Savić Ignjatija, Vojnović dr. Uroš, Lekić Pero, Pađen Artur, Vučković Jovan,Trifković Dušan, Cvjetković Ljubo, Kostić dr. Milorad…).

1931.

    Po pismu predsjednika Glavnog odbora «Gajreta» Hasanbegovića, prilike u društvu nisu bile dobre. Stoga je pododbor «Gajreta» odlučio da ne utroši 3615 dinara koje je sakupio i da ne pravi uobičajene priredbe te godine. Glavni odbor je pomagao i siromašnu djecu, kroz nabavku garderobe. Tako je na dopis Ženskog odbora od 11.2.1931. godine koji je tražio 2000 dinara za nabavku odjeće siromašnoj djeci za Bajram, odobrio samo dio novca, a sve ostalo moralo se poslati Glavnom odboru.
Te godine održana je i vanredna skupština «Gajreta» 26.3.1931., a od ranijih članova ostao je samo predsjednik Hadžijalagić i Malkić. U izvještaju predsjednika naglašeno je da Društvo slabo radi, pa je predloženo 14 novih članova mjesnog odbora. Za predsjednika 30.9.1931. izabran je predsjednik Rizo Dubinović, podpredsjednik Dušan Buđen, sekretar Petar Božić, blagajnik Seid Buljina, nadzorni odbor Jovan Stanisavljević. Iz sastava  Mjesnog odbora vidi se da je «Gajret» u to vrijeme bio prosrpski orijentiran. Čak se u korespondenciji često spomilje uz muslimansko i srpsko prosvjetno društvo. Tako na primjer molbu za besplatno školovanje, koju je uputio Mujdžić Mustafa, učenik četvrtog razreda Narodne osnovne škole u Brčkom, naslovljava Srpsko muslimansko kulturno prosvjetno društvo Gajret. Isto tako u pismu učitelj iz Brke Derviš Dervišević obraća se Glavnom odboru Gajreta srpskog muslimanskog prosvjetnog društva.

1933. 1936. 1937.

    U to vrijeme gradonačelnik Brčkog Rizo Dubinović, u pismu koje je uputio glavnom odboru u Sarajevo ističe da je rad «Gajreta» u Brčkom  veoma slab. Naime, prihodi  po riječima R. Dubinovića  u društvu su nikakvi i društvo je veoma labilno, pa bi se vrlo lahko moglo desiti i da bude ugašeno. «Članarine su osnovni društveni prihodi, bez plaćanja članarina ne može biti ni članova, a gdje nema članova nema ni društva.  Ne znamo koji su razlozi ovoj stagnaciji za Gajretov rad u Brčkom, ali smo mišljenja da bi i pored postojeće krize, koja vlada inače svuda podjednako, grad Brčko trebao i mnoge bez velikih teškoća da za isto vrijeme dade društvu Gajret deset puta toliko, koliko je dosad dao».  Iz korespodencije članova pododbora i Glavnog odbora vidi se da su povjerenici i u Brci, i u Čeliću, kao i u Gornjem Rahiću vrlo malo radili i da ih treba smijeniti. Takođe, loš rad društva i nezainteresovanost za aktivnosti u «Gajretu» nastavlja se i slijedećih godina. Iz pisama  1936. i 1937. godine vidimo da Glavni odbor nije zadovoljan sa radom «Gajreta» u Brčkom, jer su prihodi koji je pododbor u Brčkom jako mali. Čak mnoga manja mjesta od Brčkog imaju veće prinose od brčanskog «Gajreta». S druge strane Ženski pododbor u Brčkom pokazuje tih godina veću požrtvovanost u radu i prikupljanju sredstava..

1941.

    Mjesni odbor «Gajreta» je 1.3.1941. godine održao zabavu koja je bila jako uspiješna, i u moralnom smislu, a i u materijalnom. Ukupni prihodi ove zabave iznosili su preko 10000 dinara. Zabava je održana u sali društva «Islahijet», koje je tom prilikom pomoglo «Gajretu». Pozdravnu riječ održao je ing. H. Dubravić; zatim je Enes Dervišević odrecitovao Dolap od M. Rakića i Pođem i klecam od Zmaja. J. Jovanovića. Kao treća tačka zabavnog programa izvedena je narodna pjesm Omer i Merima uz narodne gusle koju je otpjevao Uroš Elaković. U četvrtoj tački programa izvedena je predstava Emancipovana žena V. Imamovića. Nakon izvedenog programa priređena je igranka i izbor za miss Gajretove zabave, a  najviše glasova osvojile su Zumreta Smajlović i Emira Šabić. 

Ženski pododbor u Brčkom

    Uz rad povjerenika i «muškog dijela» porodbora u Brčkom su djelovale veoma aktivno i brčanske hanume-pretežno žene gajretovih muških povjerenika. Iz pisma 16.2.1924. godine iz Glavnog Gajretovog odbora gospođi Feridi Mulamehmedović, vidi se zainteresovanost iz «matice», da i ženski dio gajretov treba da uzme aktivno učešće u radu i prikupljanju sredstava. «Ovom prilikom slobodni smo Vas zapitati da li biste pristali na to da Vas imenujemo Gajretovom povjerenicom u Brčkom, da radite među ženskim svijetom.»  Takođe, ručni radovi koje su hanume i hanumice radile korištene su i za izložbu na godišnjoj zabavi Gajreta u Sarajevu.
    Novi ženski pododbor «Gajreta» na svojoj prvoj sjednici 9.4.1931. godine zakjučio je na prijedlog predsjednice Nafije Kučukalić da se 17.aprila održi mevlud-prvi zadatak pododbora. Zaključeno je da se mevlud prouči na našem jeziku i to da ga prouče  same odbornice. Veoma aktivnu ulogu u Brčkom imao je ženski pododbor, koji je često organizovao teferiče i mevlude. Tako je u septembru 1931. godine održan mevlud u mektebi-iptidaji. U to vrijeme predsjednica je bila Šerifa Trebinčević, dobrovoljne priloge je skupljala Ifeta Glinčević, koji su iznosili 306 dinara i 77 dinara od prodaje znački. Iste godine 6.9.1931. godine Ženski mjesni odbor održao je Gajretov dan na imanju Huseina ef. Trebinčevića, na kojem je prikupljeno 714 dinara. Najčešći način održavanja zabava bio je da svaka žena donese nešto od hrane, pri čemu su se pripremali domaći specijaliteti.
«Gajret» je imao svog udjela u emancipaciji žene toga vremena putem njenog školovanja i uključivanja u privredni i društveni život. Te promjene vidljive su već tridesetih godina, a poslije Drugog svjetskog rata bosanske žene postaju aktivne sudionice društvenih kretanja.

Pododbor «Gajreta» Gornji Rahić

    Iz pisma Pododbora Gornji Rahić 23.12.1929. godine Glavnom odboru vidi se da je njihov rad tek u kretanju, ali da imaju 95 članova.       «1. Kod našeg Pododbora nije za sada upisan ni jedno lice za člana dobrotvora i utemeljitelja. 2. Životne namirnice su se otpočele sakupljati.   3. Do sada su otvorena tri tečaja za nepismene» . Tom prilikom je upisano 60 polaznika u G. Rahiću, 70. u Palanci i 70 u Maoči za analfabetski tečaj. 
Tadašnji predsjednik pododbora Gornji Rahić Omer Čevro je 18.2.1930. glavnom odboru poslao izvještaj da su većina polaznika završili analfabetski tečaj u Maoči i Palanci. Učitelj u Palanci bio je Soko Hercegovac učitelj Narodne osnovne škole u Gornjem Rahiću, a u Maoči Omer Čevro učitelj Narodne osnovne škole u Gornjem Rahiću. Nakon završetka ispita konstatovano je, da je sa uspjehom u Palanci završili tečaj 67 polaznika, a 13 đaka nije dobilo prolaznu ocjenu. U Maoči na osnovu izvještaja Omera Čevre analfabetski tečaj završilo je 60 đaka, 18 njih nije položilo tečaj.
Novi Mjesni odbor «Gajreta» u Gornjem Rahiću izabran je 20.4.1930. godine, i to: predsjednik H. Kasumagić, podpredsjednik Omer Čevro, sekretar Soko Hercegovac, blagajnik Hasan Hasanbegović iz G. Rahića; članovi bez funkcije Meho Imamović iz Maoče, Ahmet Atić iz Palanke i Bećir Delić iz Šotorovića.

Pododbor «Gajreta» u Brci

    Pododbori «Gajreta» osim u gradu radili su i na selima. Tako je 22.4.1931. Derviš Dervišević uputio zahtjev Glavnom odboru u Sarajevu za pokretanjem pododbora i u Brci. «Ubjeđen u važnost značaja krajnjeg cilja našeg Gajreta, želeći da njegove vrle ideje prodru i u naše selo:Brku, u kojoj živi isključivo muslimanski deo našeg naroda, te držeći da je sada najpogodniji momenat da se u Brci osnuje povjereništvo Gajreta molim vas da imenujete povjerenika».  Na pismo D. Derviševića Glavni odbor je pozitivno odgovorio, tako da je 25.4.1931. godine i u Brci imenovan povjerenik «Gajreta». Iz pisma se vide osnovni zadaci koje je dobio, a to su da: popiše članove i ubire članarinu, sakuplja priloge u novcu i naravi (kurbanske kožice, žito,..), održavaju analfabetske tečajeve, osnuju poljoprivrednu zadrugu, prikuplja pretplatnike za list «Gajret», održavaju teferiče, sijela i predavanja i svakom zgodom upućujte tamošnji narod o racionalnom obrađivanju zemlje i propagirajte udeju Gajreta.  Međutim, pošto povjerenik u Brci nije radio ništa po riječima predsjednika Glavnog odbora, 23.11.1933. godine Glavni odbor «Gajreta» imenuje Radovana Boljakovića za novog povjerenika u Brci.

Politička orijentiranost u «Gajretu»

     Politička angažiranost «Gajreta» može se pratiti još od osnivanja i kroz čitavo vrijeme postojanja. Već na samom početku protiv «Gajreta» je bilo i vodstvo autonomnog pokreta, zbog nepovjerenja, a i Zemaljska vlada, kojoj nije odgovaralo postojanje jednog jačeg muslimanskog društva, iako je «Gajret» imao humanitarni karakter. Mnogi muslimanski intelektualci su izgradili svoje nazore u muslimanskom kulturnom društvu «Gajret». Prve četiri godine «Gajret» se bavio svojim osnovnim zadatkom-prikupljanjem sredstava za stipendije đaka. Od 1909. godine «Gajret» je bio izrazito prosrpski raspoloženo društvo (toliko izrazito da su ga vlasti zabranile za vrijeme rata), a držalo je da se muslimani trebaju identifikovati sa Srbima ako sa žele osloboditi Austro-Ugarske. Međutim, taj stav je sve više gubio pristalice zbog nasilja koje su srpski seljaci i vojnici provodili nad Bošnjacima u prvim poslijeratnim mjesecima.(Noel Malkom)
Politička orijentiranost «Gajreta» naročito je izražena u međuratnom periodu, jer je preko njega, nasuprot Jugoslovenskoj muslimanskoj organizaciji, pridobijano muslimansko stanovništvo i vezivalo se za tadašnji režim. «Gajret» je pridobijao znatan dio muslimanske inteligencije, koja se vezivala za srpske građanske stranke, i bila srpski nacionalno orjentisana.
«Gajret» je imao punu podršku režima tadašnje Kraljevine i bio od 1923. godine zaštitni znak kraljevske kuće Karađorđevića. Kao protuteža «Gajretu»koje se snatralo prosrpski orjentisanim društvom, Jugoslovenska muslimanska organizacija osniva drugo kulturno-prosvjetno društvo «Narodnu uzdanicu», koje je bilo prohrvatski orjentisano.
Takođe, tridesetih godina «Gajret» sve više nastupa sa srpskim društvom Prosvjeta u sastancima i aktivnostima. Tako je prva zajednička sjednica delegata pododbora Prosvjeta u Brčkom i pododbora «Gajreta» u Brčkom održana 16.1.1932. godine, u prostorijama Prosvjetinog đačkog konvikta. Predsjednik Prosvjete Dušan Trifković i predsjednik pododbora «Gajreta»   Sulejman Hadžialijagić u svojim izlaganjima su se složili da je ideologija društava ista i da treba da nastave sa kolaboracijom, te da će ovakav korak naći podršku građana Brčkog i članova oba društva. «Gajret» je u početku imao srpsku orijentaciju, a od 1929. godine u svome nazivu i srpsku nacionalnu oznaku.

Pisma-molbe
1923.

    Iz pisama odboru «Gajreta» koja su slali Brčaci vidi se da često mole da im prime djecu u konvikt na školovanje, a da su oni spremni platiti ili dio naknade slati u robi. Takođe, uz dokaze o završenom prethodnom  razredu prilaže se ljekarsko uvjerenje, rodni list i «potvrda o siromaštvu». Takva su pisma Humčanin Abdulaha, Husejina Abdučevića, Fuada Berberovića,  Nijaza Resulovića, Hercegovac Bećira, Imamović Mensura, Zekerijaha Šećerbegovića, Berbić Hamida, Soko Bećir Hercegovca, Safeta Sinanagića, Šemse Derviševića, Hivzije Jerkovića, Huseina Salkovića, Mujdžić Mustafe, Mustafe Pandurovića, Hadžijalijagić Ataulaha, Husejina Ahmedbašića, Pašalić Rifeta, Alije Suljagić, Spahalić Safeta, Hadžijalijagić Muruvete,  Hajrije Travanjkić,… 

Iz arhivske građe vidi se da je «Gajret» u Brčkom finansirao tridesetak polaznika raznih zanimanja i zanata. Međutim, dešavalo se da pojedinci nisu izvršavali svoje obaveze prema, glavnom odboru  koji nije mogao da iškoluje sve đake koje je primio zbog finansijskih problema. «Gajret neće moći izdržati ovaj veliki teret, ako ga ne potpomognu svi njegovi prijatelji, a u prvom redu povjerenici pododbornici kao i skrbnici gajretovih pitomica i pitomaca. Budući da dobar dio ne radi onoliko koliko bi morali raditi za Gajret a nekoji nikako da mu se oduže, to je Glavni odbor zaključio, da će tim pododborima i povjerenicima staviti njihove đake na raspoloženje, djelimično ili posvema, ako u dogledno vrijeme a najdalje do konca 1923. godine ne dokažu stvarnim radom da su voljni raditi za Gajret».   Moglo bi se reći da su često povjerenici  bili unutar «Gajreta» zbog djece koja su se školovala, a dobijala stipendije od društva.
Od tridesetih godina primjetno je da među molbama djece za «Gajretovu»  stipendiju sve više ima i ženske djece. Takva je i molba od 24.3.1931. godine koju je uputila Hajrija Travnjkić. Ona u molbi traži da je «Gajretov» odbor pošalje na šest mjeseci na kurs u žensku zanatlijsku školu u Sarajevu. Isto tako i 16.7.1931.godine u molbi Hadžialijagić Muruveta moli Srpsko muslimansko kulturno prosvjetno društvo «Gajret», da je prime u ženski konvikt, kako bi mogla nastaviti nauku u ženskoj učiteljskoj školi. 

Zabave, teferiči i predstave

    «Gajretovi» povjerenici su skupljali novac i od članarine, kao i od «Gajretovog» časopisa. Međutim, često su priređivane zabave i predstave, kao i teferiči koje je i Ženski odbor «Gajreta» održavao i to uspješno. U pismu Glavnog odbora povjerniku Fehimu Sejdiću javlja da je poslano dva pozorišna komada i to: «Protivnici» i «Susjedi», koji su prikladni za zabave. Takođe, Glavni odbor je 31.augusta 1927. godine poslao «Gajretovu himnu» za održavanje zabave. Iako nisu uvijek davale rezultate, onakve kakve su očekivali, može se reći da su postojali određeni kulturni potezi u Brčkom s ciljem prikupljanja sredstava. 
Brčanski ženski Pododbor «Gajreta» priredio je 13.6.1930. godine ženski teferič na ciglani Mehage Kantardžića, koji je bio vrlo uspješan. Tom prilikom se okupilo oko tristo djevojaka i žena. Teferič je trajao od 13:00h do 20:00h. Takođe, 31.1.1931. godine Ženski pododbor je u prostorijama Islahijeta održao sijelo na kojem se skupilo 395 dinara priloga. Predsjednica u to vrijeme bila je Emira Kantardžić, a tajnica Paša H. Mehmedagić. Brčanski odbor «Gajreta» je 16 jula 1931. godine priredio godišnju zabavu uz dobrovoljno sudjelovanje beogradskih studenata-pitomaca «Gajreta» «Osman Đikić» iz Koraja. Tom prilikom izveden je program zabave:
1.    Živio Kralj od Ilića recitovala je Hajrija Travnjak-pitomica «Gajreta»;
2.    «Gajretov» pozdrav Protektoru «Gajreta» recitovao Safet Spahalić-pitomac «Gajreta»;
3.    Sevdalinke pjevala Zumreta Mujkić učenica II razreda mješovite narodne škole;
4.    Sevdalinke pjevali članovi i pitomci «Gajreta»;
5.    Sevdalinke pjevao Nijaz Kučukalić-bivši pitomac «Gajreta», a na harmonici ga je pratio Kasimaga Mujkić-mjesni trgovac;
6.    Protivnici drama u jednom činu s pjevanjem od Muradbegovića-izvodile su: Šefika Dervišević, Murveta Hadžijalagić, Sadeta Kučukalić, Muzejna Sulejmanović, Safija Plećić, Hafa Hadžiabdić, Safija Jazvin i Neziha Kučukalić. Na toj zabavi koja je ovog puta bila uspješna i posjećena prikupljeno je 1420 dinara. 

«Gajret»-«Islahijet»

    U Brčkom je pored «Gajreta» djelovalo i Kulturno društvo «Islahijet», koje se nije slagalo uvijek sa radom «Gajreta». Naime često se vidi da je konkurencija između dva društva velika i da Islahijet u nekim godinama djeluje, moglo bi se reći bolje od «Gajreta». Tako u pismu M. Sinanagića iz 1925. godine, Glavnom odboru «Gajreta» vidi se bolji finansijski, ali i društveni ugled Islahijeta u Brčkom. «Ni Gajret ni Uzdanica, ni ikoje društvo ne može u Brčkom napredovati samo zbog toga što ovdje radi Islahijet i što on pokazuje grandiozan uspjeh u svom rad. On izdržava za šegrte, on daje štipendje đacima…Organizacija u tom pravcu je vrlo jaka lokalni patriotizam jači je od općega».  Vidimo da je lokalno potporno društvo «Islahijet» bio ozbiljan protivnik «Gajretu». Međutim, pored konkurentskog odnosa između dva društva postojala je i saradnja, u vidu pružanjem pomoći ili usluge jedni drugima. U istom pismu se Islahijet pismeno obratio centralnom odboru «Gajreta» da im ustupi kostime za historijski komad «Abdulah paša». Tom prilikom je Islahijet napravio zabavu koja je donijela profit od 21000 dinara. Islahijet je takođe, davao svoje prostorije «Gajretu» za održavanje teferiča. 

Zaključak
    
    Rad Prosvjetno-kulturnog društva «Gajret» od osnivanja, pa do gašenja je imao svojih uspona i padova, imao je dobrih i loših godina. Može se reći da je opstojao zahvaljujući volonterskom radu pojedinaca, kao i onih koji su imali određene koristi od «Gajreta». Međutim, «Gajret» je bez obzira na sve to ipak odigrao, uz ostala kulturno-prosvjetna društva, značajnu ulogu, kako u Brčkom tako i u okolnim selima. To se ogleda prije svega na razvoju pismenosti, poticanju i pomaganju školovanja mladih momaka, a kasnije i djevojaka. «Gajretova» uloga je značajna i na razvoju zanatstva i trgovine na suvremen način, prosvjećivanju seljaštva, emancipaciji žena, kulturnom uzdizanju na evropskim osnovama.Vrijeme postojanja «Gajreta» kao društva je bilo vrijeme teško za Bosnu i Hercegovinu, u smislu kulturoloških promjena, tako da i sa te strane «Gajret» je bio veoma značajan u premoščavanju tih prepreka. «Gajret» kao nacionalna kulturna institucija je uvela Bošnjake i Bosnu i Hercegovinu u jedno novo, moderno doba, te dodao jednu zapadnoevropsku dimenziju bosanskomuslimanskoj kulturi. Djelujući skoro četiri decenije «Gajret» je uspiješno odigrao istaknutu ulogu u razvoju muslimanske zajednice u Bosni i Hercegovini, kako na općem, tako i na lokalnom nivou. Rezultat toga jeste da je do 1941. godine «Gajret» ili stipendirao, ili su na neki drugi način, većina intelektualaca bila vezana za «Gajret».
    Nakon završetka Drugog svjetskog rata došlo je do osnivanja novog kulturno-prosvjetnog društva «Preporod» 14.9.1945. godine, u koji se uključuju i «Narodna uzdanica» i «Gajret».
    

Literatura:

Građa iz Historijskog i Državnog arhiva;
Ibrahim Kemura «Uloga «Gajreta» u procesu duhovne emancipacije bošnjačkog naroda»;
Ibrahim Kemura «Uloga «Gajreta» u društvenom životu muslimana Bosne i Hercegovine (1903-1941)
Husnija Kamberović «Sto godina «Preporoda» (1903.-2003.)»