U utorak, 9. augusta, ispred zgrade Islahijeta upriličen je program „Brčansko kulturno veče" u organizaciji brčanskog Preporoda. Program su činili promocija knjige „Cosmopolit@n", autorice Enise Bukvić, izložba karikatura Husejina Huleta Hanušića te muzički program koji su izvele Dženana Šehanović (klavir) i Jasmina Šehanović (violina). U programu su takođe učestvovali dr. Enes Kujundžić kao predstavljač knjige i Enes Lević, akademski slikar. U predivnom ambijentu veliki broj prisutnih Brčanki i Brčaka uživao je u raznovrsnom programu koji je opravdao očekivanja i već uspostavljenu tradiciju.

Biografija Enisa Bukvić

Enisa Bukvić je rođena u Bijelom Polju (bivša Jugoslavija). Od svoje druge godine starosti živjela je u Brčkom, gdje je pohađala osnovnu i srednju školu. Završila je Poljoprivredni fakultet u Sarajevu, a postdiplomske studije u vezi sa naukom o ishrani na Univerzitetu „La Sapienza" u Rimu. Poslije završenog fakulteta radila je u oblasti prehrambene industrije – jugoslovenske i italijanske. Radno iskustvo u Italiji je povezano sa istraživačkim radom, edukacijom i međunarodnom saradnjom pri nevladinim i međunarodnim organizacijama. Veoma je aktivna u radu sa bosanskohercegovačkom dijasporom, kako kroz inicijative u Italiji tako i na svjetskom nivou. Živi u Rimu od 1987. godine. Dosta vremena provodi u Mostaru. Objavila je knjige: „Il nostro viaggio" (Infinito Edizioni, 2008), „Naš put" (Infinito Edizioni, 2011), „Io, noi le altre" (Infinito Edizioni, 2012), „Duemiladodici, racconto Mirsada" (Seb 27 edizione, 2012), „Ja, mi, druge" (Fuoco Edizioni, 2014), „Cosmopolit@n" (Fuoco Edizioni, 2014).

Iz predgovora Cécile Kyenge
(Cécile Kyenge je bila Ministar za Integracije Vlade Italije pod predsjedavanjem premijera Enrica Letta (april 2013. - februar 2014. godine). Po profesiji je očni ljekar. Od 2002. godine je uključena u društvene aktivnosti pri integraciji i saradnji između Italije i Afrike. Sada je parlamentarka pri EU.)

„Autorica je napisala ovu i njene ranije knjige na italijanskom jeziku. Ovo je zanimljiv fenomen – literatura migranata koji pišu na jeziku zemlje u koju dolaze. To je signal duboke integracije, ali i znak ljubavi za mjesto koje je odabrano za novi dom. Ali, to je, također, i jedno priznanje i poklon. Na ovaj način književnost jedne zemlje raste zahvaljujući tome i što donose nove građane koji su živjeli i razna porijekla, koja miješaju različite tradicije i izražajne stilove jer svaka kultura je mješavina pluralnog identiteta. Čistoća ne čini dio ovog svijeta jer čovjek je društvena životinja."

Iz uvoda Daniele Finocchi
(Daniela Finocchi je novinar i pisac. Godinama je sarađivala sa novinama i časopisima i tako se specijalizirala za opis putovanja i reportažu (Južna Amerika, Sjedinjene Države, Sjeverna Afrika) te u sferi multikulturalizma. Oduvijek se interesovala za teme svojstvene razmišljanju žena. Objavila je, između ostaloga, knjigu Cvijeće mijenja život (Izdavač Sonda Edizioni, 2005.) Osmislila je idejno Nacionalni Literarni Konkurs Lingua Madre (www.concorsolinguamadre.it) za žene strankinje koje žive u Italiji. Konkurs je pod pokroviteljstvom regije Piemonte i Međunarodnog sajma knjige u Torinu.)

Iskustva, priče, eksplicitni doživljaji
„Enisa Bukvić, zahvaljujući pisanju, nosilac je veza koje otkrivaju identitete o kojima se ništa ustvari ne bi znalo. „Žene su 'gladne realnosti" – kao što piše Hannah Arendt, stvarnosti koja se želi promijeniti i ispred koje nema predaje. Tako, ustvari, za autoricu postaju izazov zajednička mjesta i stereotipi pripovijedajući promjene u kojima je ona protagonista. Kroz njeno pričanje otkriva svoj put i jednostavne svakodnevne doživljaje, postajući tako svjedok, u odnosu sa suočavanjem života i doživljavanja događaja. Priča ženskog tipa koaj pokazuje da žene imaju vlastiti način postojanja – relacija prije pravila, odgovornost prije interesa, njega veza prije apstraktne pravde, kako je pokazala Carol Gilligan. Sve što im daje različit stav pri upravljanju zamišljenog, novog, što je ustvari neobično. Kada se dvije žene sretnu, ono što se čini prvo primjetno je zajednički uticaj pripadanja istom spolu, prije nacionalnosti, jezika ili društvenog sloja i na njihovoj migracionoj putanji aktivira se ono što Cristina Borderias naziva „strategija slobode" (što zatim vodi ka promjenma). Zajedno s njima, nada je ona neophodna snaga želje o kojoj piše Luisa Muraro. Povjerenje, sloboda, sreća i ljubav su riječi od kojih autorica nema straha da ih koristi i one kruže u njenom pripovijedanju kao da podsjećaju na riječi Luce Irigaray: „Vrijeme je da se probudimo i promovišemo ličnu i kolektivnu kulturu koja stavlja sreću na sve oblike dominacije, vlaništva i posjedovanja." 

Biografija Husejin Hule Hanušić

Husejin Hanušić
U svijetu karikature poznatiji pod imenom Hule, rođen 1953. godine u Bijeljini, 1972. godine prelazi da živi i radi u Brčko. Zapošljava se kao prosvjetni radnik u Bosanskoj Bijeloj, a potom u Brčkom. Od 1987. godine stalno je zaposlen u Radio novinskoj ustanovi u Brčkom kao ilustrator, karikaturista i tehnički urednik u listu „Graditelj" – „Brčanske novine".
Bio je stalni suradnik lista Oslobođenje sve do izbijanja rata 1992. Svoje radove je objavio u gotovo svim listovima i časopisima bivše Jugoslavije a najviše u „Graditelju" i „Oslobođenju". Učestvovao je na brojnim konkursima za karikaturu u zemlji i i u inostranstvu i osvajao nagrade.
Do sada je imao osam samostalnih izložbi karikatura i mnogo zajedničkih izlaganja na festivalima i salonima za karikaturu širom svijeta. Član je Udruženja novinara BiH od 1991. godine te Hrvatskog društva karikaturista sa kojima redovno nastupa na skoro svim manifestacijama ovog Udruženja. Posljednjih dvadesetak godina živi i radi u Austriji. Bio je stalno zaposlen na Akademiji za likovnu umjetnost u Beču do 2012. kada odlazi u mirovinu. Jedno vrijeme je surađivao sa uglednim Austrijskim dnevnim listom „Die Presse" i satiričkim magazinom „Rappelkopf".
Redovno je objavljivao u internacionalnim časopisima za humor i satiru: „Rappelkopf" – Austrija, „Akrep" – Kipar, „Don Quichotte" – Njemačka, „Dobri Humor" – Poljska i drugim te na brojnim Web portalima koji prezentiraju karikaturu. Aktivno surađuje sa jednim od najpoznatijih e-magazina za karikaturu „Fenamizah" koji izlazi u Turskoj.

O izložbi CARTOON DISTRICT 

Ima u našem javnom, osobitno informativnom i prostoru kulutre, jedno nepisano pravilo, koje je iznevjereno, zanemareno i gotovo bagatelisano – ima tome dobrih dvadeset godina.
To pravilo kaže da ne postoji poželjna, vrednovana, cijenjena i kvalitetna novina, ako nema stalnu rubriku karikature i, vrlo je poželjno, stalnog, dakle kućnog karikaturistu.
Jeste li primijetili da je to pravilo kod nas neprimjetno, a frontalno anatemisano i iznevjereno? Doduše, štošta normalnog je iznevjereno i anatemisano u našem zlosretnom javnom prostoru, naročito u informisanju, ali je, ipak, prognanost karikature – nepojaman gubitak za sve koji do nje drže, koji je poštuju i cijene, ne samo za karikaturu i karikaturiste.
Da se povodio za tim – a dobro je znao i vidio kako je karikatura nastradala – Hule Hanušić bi, vjerovatno, odavno "okačio kopačke o klin" i digao ruke od onoga po čemu ga pamtimo i cijenimo još iz predratnog vremena. Ali, ne, Hule nastavlja da igra, ne ide s glavnog terena, još mu trebaju one "kopačke" i još se, doslovno širom svijeta, na konkursima i na salonima karikature, dokazuje kao neko bez koga je karikatura danas – prosto nezamisliva.

O Huletovim karikaturama, s kojima se susrećemo više od tri decenije, govorilo se mnogo prije rata, a i poslije, otkad je Hule postao Bečlija. Povodi za to su obično bivale ili izložbe njegovih karikatura ili, još češće, sijaset nagrada, koje je dobivao širom ovog globusa.
U svim tim prilikama, redovno je ponavljano to da je Hule karikaturista od nerva i formata – što je, ruku na srce, uobičajena i neizbježna fraza, ali i golema istina. No, neizbježno je, i ovim povodom, kazati i to da se Hule redovno među nas vraća sa svojim karikaturama, kojima je poručuje da on živi za njih i da one žive u njemu.
Na toj tački prigodnog slova o Huletu, mora se reći i nešto što dosad nije često kazivano – u brojnim osvrtima, kritičkim prikazima i manje ili više validnim ocjenama njegovog rada. Valja reći to da je Hule vrlo rano shvatio koliko je karikatura moćno, rječito i efektno sredstvo javnog govora. Uprošteno rečeno, Hule je, radeći u javnom informisanju, znao spojiti dvije važne stvari: (1) to da je karikatura sastavni dio novinskog teksta, da ga oplemenjuje, obogaćuje i dopunjava, ali je, istovremeno (2) otišao i korak dalje – pa je usavršio svoj izraz u karikaturi, koja je sama od sebe govor, koja tjera na razmišljanje i koja, ako slučajno neka od njih nije sama od sebe govor, obavezno posmatrača nagoni na to da sam u sebi ispiše kazivanje, koje je ne samo tumačenje, opis ili objašnjenje motiv i teme karikature, već – uvijek i poseban doživljaj.

Na prvi pogled, ovo može biti odveć komplikovano i bespotrebno zakukuljeno. No na drugi i svaki idući pogled, lako ćemo se složiti s tim da je (1) elegancija crtačkog pokreta, (2) inteligencija podteksta, (3) jednostavnost i jasnoća crteža, (4) kompozicija sadržaja i (5) spontanitet izraza, kojim se Hule služi kada stvara – mogu biti svojstvo samo nekog ko je, osim neospornim darom, naoružan i racinalnim pogledom na svijet oko sebe, ko nije opterećen ni politikom, ni ideologijom, ni svim mogućim i nemogućim, naročito naopakim -izmima i ko, konačno, jedino takav – rasterećen, otvoren, realan i racionalan – može svoj kreativni duh i moć pretvoriti u svegovoreću, univerzalnu poruku karikature.
Zato u Huleta nema cinizma, nema sarkazma, nema vrijeđanja i prizemnog ismijavanja bilo kog konkretnog čovjeka ili ličnosti. On se zadovoljava odmjerenom ironijom. On ostaje u ravni sa dopuštenog, inteligentnog karikiranja pojave, odnosa, događaja, zbivanja. Ali vrlo je oprezan, sad već rutinski se dobro snalazeći na svojoj utabnoj, odavno produhovljenoj stazi i na vrlo klizavom terenu javne komunikacije sa svijetom oko sebe. Pa opstaje i ostaje u okvirima, koji su operisani od vrijeđanja, od ponižavanja ili difemiranja.
Pošto je baš na tom kalemu krenuo od početka, Hule je mogao ići onim putem usavršavanja, koji je podrazumijevao stalno kretanje naprijed – i o temama, i o tehnici i formi crteža i o kompoziciji njegove poruke kad se radi. Vjerovatno mu je činjenica dvadesetogodišnjeg života u Beču, doprinijela širim vidicima i novim zanjima. Odlučivši da stalno bude okrenut naprijed, da se ne vraća nazad i, pogotovo, da se ne obračunava s bilo čim i sa bilo kim u prošlosti, sa čim i sa kim se ne vrijedi obračunavati, jer se ništa što je bilo mučno, ružno i tragično – ne da izmijeniti, Hule je svoj svijet karikature zida u novim uslovima univerzalne poruke, svima razumljive ideje i generalno prihvatljivog načina karikaturalnog gledanja na svijet.

A pošto taj svijet, dakle čovječanstvo, koje u trenucima nepažnje, nazivamo generalno civilizovanim, naprednim i manje-više demokratskim, a kada smo nesmotreni i površni, propustimo da vidimo da je očajno nesavršen i izopačen, da ima i svoje naličje – naličje zla, naličje mržnje, sile, bijede, gladi i patnje, Hule, logično, nije mogao odoljeti izazovu pa je upravo taj tematski zdenac umio vješto koristiti i još ga koristi.
Evropski život i evropsko iskustvo jedne uređene, napredne i tradicionalnim vrijednostima baždarene zemlje, morali su presudno doprinijeti Huletovom zrenju, koje prosto bode oči iz većine ciklusa karikatura u posljednje dvije decenije. Zaposlenje i rad u Akademiji za likovnu umjetnost u Beču, takođe su, posve sigurno, odigrali ulogu jedne vrste dodatnog pogonskog goriva za to da se Hule bavi i tragnjem, da istražuje, otkriva nove načine, dokuči stilsku svježinu i modernost, umjetnički se doradi i likovno uznapreduje.
To se da lako potvrditi kroz dvije naupadljivije odlike njegovih karikatura iz novijeg perioda: (1) jednostavnost crteža, s pažljivo, decentno doziranim detaljima, koji imaju ulogu govornika, te (2) nastojanje da crtež ne bude opterećen, da se ne gubi u bespotrebnim i suvišnim simbolima i faktima.

Vjerovatno bi neko stručniji, neko ko je kvalifikovan za tumačenje, objašnjavanje i analizu ove vrste umjetnosti – a valjda smo raščistili s eventualnom dilemom i odavno zaključili da karikatura, uz sve druge, ima i atribut eminentne umjetnosti? - našao dovoljno argumenata za tezu da je Husejin Hule Hanušić dostigao zrelu fazu svoje kreativnosti i da zenit njegove karikature nije daleko. Možda je taj zenit, čak, nadohvat ruke, samo se to još ne vidi, još se ne zna, niko dosad nije našao za potrebno da nam to javi.
Saznaćemo to, vrlo vjerovatno, već na idućoj ili na jednoj od idućih izložbi Huletovih karikatura.
Kao i ovog puta, neće nam to morati kazati niko, čak ni sam Hule, glavom i bradom. Biće to jasno na osnovu njegovih karikatura.
Koje govore. Mnogo, jasno, važno i krupno nam govore.

Zlatko DUKIĆ

Svjetska karikatura je umjetnost kojoj pripada i Hule. On šalje univerzalne poruke, uz prijemčiv način, fenomenalan crtež, lepezu raznovrsnih ideja koje je pronašao uranjajući duboku u dubine ljudske izopačenosti. Za tako nešto treba visok stepen pronicljivosti, strpljenja, stvaralačke energije...
U vrijeme kada je Hule počinjao razvijati svoj stvaralački i kreativni duh kroz karikaturu u našoj zemlji, ovaj vid umjetnosti nalazio je na plodno tlo u društvu i printanim medijima. Ja kao njegov kolega, imam dosta dugo iskustvo od pola vijeka u ovoj oblasti, čak sam mogao da živim od karikature i da bez bojazni uđem u brak kao student računajući na prihode od više medija koji su rado objavljivali moje karikature. Mislim da je i Hule imao takva iskustva. A onda nam se na prostorima gdje smo živjeli desio ratni a sa snjim i pobješnjeli intelektualni cunami koji nažalost još traje i ne zna se dokle će još trajati. Karikatura je protjerana iz printanih medija.
Karikaturisti poput našeg Huleta odlučili su otići sa ovih prostora u sredine gdje ljudi imaju stabilan odnos prema stvaralaštvu, izgrađen odnos prema ovom vidu umjetnosti kao što su uvijek imali i prema trajnim umjetničkim vrijednostima. Bio je to Huletov životni potez koji ga je podigao na visoki pijadestal karikature sa kojeg mu je bio moguće vidjeti šta i kako to čine mnoga svijetska imena karikature. Hule je postao dio te elite, prisutan je na mnogim svijetskim festivalima karikature odakle donosi priznanja svjetskog nivoa.

Dr Mehmed Imširović Albert