U subotu, 14.10.2017. godine, u okviru programa "Mjesec knjige" upriličeno je Književno veče posvećeno Divanu Hafiza Širazija. U programu su učestvovali prof. Nermin Hodžić, prof.dr. Elvir Musić i Almira Alić, profesorica. Književno veče su svojim prisustvom obogatili predstavnici Instituta „Ibn Sina“ dr. Rouhollah Ghaderi Kangavarim (direktor Instituta), prof. dr. Namir Karahalilović (voditelj Centra za iranističke studije i redovni profesor na Katedri za perzijski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Sarajevu), dr. Kazem Barani (budući direktor Instituta), Midhat Mujčinović (tehnička podrška), te Behrooz Naseri (Iranska radio-televizija). 

U prvom dijelu programa, Institut „Ibn Sina“ iz Sarajeva, predstavio je gosp. Nermin Hodžić, potparol i zamjenik direktora za internacionalnu saradnju. Institut "Ibn Sina" u Sarajevu je osnovan 1996. godine. Glavni cilj ovog instituta je proučavanje i istraživanje na polju humanističkih nauka, te produbljivanje i širenje naučnoistraživačke i kulturne saradnje između iranskih i bosanskohercegovačkih znanstvenika, mislilaca i kulturno-naučnih institucija. 

Naučnoistraživački rad instituta odvija se kroz četiri centra: 

1. Centar za filozofiju i gnozu 
2. Centar za kulturu i civilizaciju 
3. Centar za perzijski jezik i književnost 
4. Centar za balkanološke studije. 

Institut redovito, već više od dvadeset godina objavljuje Časopis za filozofiju, religiju, znanost i društvenu praksu Znakovi vremena koji izlazi periodično, a kojega uređuje prof.dr. Adnan Silajdžić. Odnedavno je u Institutu pokrenut i digitalni časopis za političke znanosti i internacionalne odnose PIS Journal. Izdavačka produkcija Instituta do sada je polučila objavljivanje šezdesetak naslova knjiga, što domaćih što onih prevedenih sa perzijskog, arapskog, engleskog i francuskog jezika. 

Posebno su značajni izdavački poduhvati: Divan Hafiza Širazija (prvi cjelovit prijevod ovog svjetskog I perzijskog klasika na neki južnoslavenski jezik), Perzijsko-bosanski rječnik sa pedeset hiljada riječi, fraza i izraza (također, prvijenac na ovim prostorima), te prvi prijevod djela čuvenog bosanskog filozofa, teologa i erudite iz sedamnaestog stoljeća Abdullaha efendije Bošnjaka Tumačenje dragulja poslaničke mudrosti (četverotomni komentar na Ibn Arebijev Fusus). Potonje je djelo na temelju rukopisa (autografa) pisanog na arapskom preveo akademik Rešid Hafizović. Institut “Ibn Sina” organizira i redovite mjesečne tribine u vlastititm prostorijama u Sarajevu te okrugle stolove, znanstvene skupove i simpozije u zemlji i susjedstvu. Sve aktivnosti Instituta realiziraju se uz saradnju s bosanskohercegovačkim intelektualcima, autorima i sveučilišnim profesorima te znanstvenim, kulturnim i akademskih ustanovama u Bosni i Hercegovini i susjedstvu. Institut je i svojevrsni most koji nastoji povezati akademske i ustanove kulture iz Irana sa srodnim ustanovama u Bosni i Hercegovini i okruženju te je na tom planu do sada realizirano više desetina studijskih boravaka i razmjena. Od prije dvije godine Institut “Ibn Sina” dodjeljuje i istoimenu godišnju nagradu za znanstvene radove pisane na bosanskom, srpskom ili hrvatskom jeziku. 

U drugom dijelu programa govorio je impresivno prof. dr. Elvir Musić o Divanu Hafiza Širazija. Elvir Musić je rođen 3. aprila 1976.godine. Perzijski jezik i književnost je studirao na Univerzitetu u Teheranu (Iran) i 2009. biva proglašen za najboljeg studenta. U Teheranu je završio i magistarski i doktorski studij, također u oblasti perzijskog jezika i književnosti. 

Riječ izdavača - Prof. dr. Mohammadjavad Pirmoradi 

HADŽi ŠEMSUDDIN MUHAMMED IBN MUHAMMED HAFIZ ŠlRAZI je jedan od najvećih lirskih pjesnika Irana. Njegova poezija manifestacija je složene i čudesne iranske kulture i odraz gnoze i vjerske mudrosti koja je u perzijskoj poeziji izražena na krajnje dopadljiv način. Jezik njegove poezije jeste jezik mudroslovlja i prilagođen je različitim razinama poimanja. Hafiz je bio pjesnik duboko upućen u teoriju poezije, šerijatske i irfanske znanosti. Njegova urođena izvanredna darovitost, duboka promišljanja i bujna pjesnička mašta omogućili su mu da se na najbolji način uspije okoristiti ovim Božijim darovima, te je, uspjevši sublimirati svoju naročitu produhovljenost i pjesničko majstorstvo, stvorio vrhunska i jedinstvena poetska ostvarenja u formi gazela. U svojim stihovima Hafiz je uspio parirati, pa čak ih i nadvisiti, najboljim gazelima i najuspjelijim stihovima Mevlane Dželaluddina Rumija, Sadija Širazija, Humama i Hodže Kermanija. Prevoditi Hafizovu poeziju s perzijskog na druge jezike iznimno je složen i težak zadatak. Neki pjesnici, štaviše, Hafiza smatraju neprevodivim, jer u njegovoj poeziji često se sreću složenice koje su predstavljale inovaciju i u samom perzijskom jeziku i koje iziskuju tumačenje i kod onoga kome je perzijski maternji jezik, pa je za takve izraze posebno teško pronalaziti ekvivalente u drugim jezicima. Stoga nije nikakvo čudo da za proteklih petsto godina Hafizov Divan nije doživio svoj cjeloviti prijevod na bosanski jezik. Prijevod koji Vam poklanjamo rezultat je životnog iskustva i truda rahmetli prof. dr. Bećira Džake, dugogodišnjeg porfesora perzijskog jezika i književnosti na Univerzitetu u Sarajevu, koji je u posljednjih tridesetak godina predstavljao temeljni stup iranistike u Bosni i Hercegovini. Za svaku pohvalu jeste i sama hrabrost prof. Džake da se upusti u prevođenje ovog djela. Odbacivši običaj da se Hafiza ne pokušava prevoditi, on je prijevodom Divana otvorio nova vrata pred ovdašnjom iranistikom. 

Iz predgovora -Prof. Dr. Taqy Pournamdaryan 

Ukoliko želimo, prije bilo kakvog opsežnijeg komentara, definirati Hafizovu poeziju, čini se da ona predstavlja sažet izraz i projekciju iskustava, koji, usljed izvanjskih i objektivnih, ili unutarnjih i subjektivnih podsticaja, bivaju potaknuti u svijesti čovjeka ustrajnog u svom položaju u međuprostoru, između istine i stvarnosti praktičnog opažanja, kao i očuvanju čovjekove ravnoteže u tom polažaju. Na osnovu ove definicije, forma i sadržaj hafizove poezije ne mogu se precizno analizirati bez razmijevanja Hafizovog pogleda na čovjeka, sudbinu i čovjekov položaj u svijetu egzistencije, a također ni bez spoznaje o mentalnoj strukturi i sredstvima koja uzrokuju takav način gledanja. Potom je nophodno ukazati na osnovne generirajuće elemente iskustva koje djelovanje različitih podsticaja nastaje u takvoj svijesti i, napokon, razmatranjem Hafizovog izraza i projekcije tog iskustva, možemo pristupiti ocjeni njegovog umijeća. Bez ikakve sumnje, razumijevanje brojnih efektnih značenjskih i sadržajnih proporcionalnosti Hafizove poezije – tvoraca ljepote poezije i pokretača divljenja i užitka stečenog iz spoznaje njene estetske vrijednosti – nije lahko ostvarivo za obične ljude pa, čak, ni za svijesti donekle upoznate i navikle na umjetničke ljepote poezije. Prilikom čitanja Hafizove poezije potrebno je da naučimo voditi dijalog sa tekstom, da pažljivo slušamo odgovore na pitanja što ih tekst izaziva u našoj svijesti, te da se poniranjem u tekst i svijet Hafizove poezije uvjerimo u ispravnost tih odgovora.