U subotu, 9. aprila 2016. godine, u Domu Islahijeta predstavljena je Edicija Historija Bosne i Hercegovine 1788-1878 autora Galiba Šljive. Osim autora u programu predstavljanja je učestvovao prof. dr. emeritus Azem Kožar, te odgovorni urednik i predstavnik izdavačke kuće Planjax mr. Bajruzin Hajro Planjac.
P R E D G O V O R
Edicija Bosna i Hercegovina u sastavu Osmanskog carstva u zadnjih 90-godina (1788.-1878.) predstavlja autorova nastojanja da osvijetli zbivanja u Bosni i Hercegovini na osnovu sačuvanih podataka koji se, prije svih, čuvaju u državnim i privatnim arhivima. Od početka naučnog rada, autor je imao jasan cilj: da istraži historijska zbivanja u Bosni i Hercegovini u posljednjih sto godina osmanske uprave. U sklopu tog projekta, uradio je i magistarski rad i doktorsku tezu.
Ostvarujući ovaj cilj, autor je tragao za podacima ponajviše u arhivima Republike Austrije gdje se čuvaju izvještaji službenih osoba koje su boravile u Bosni i Hercegovini po različitim zadacima, ponjviše diplomatskh predstavnika u Sarajevu, Mostaru, Livnu, Banjaluci, Tuzli, Bihaću, Brčkom i Trebinju. Nije propustio da istraži fondove diplomatske građe Internuncijature u Istanbulu, austrijskog konzulata u Beogradu, ali i drugih. Mnogo arhovske građe istražio je u arhivima Zadra, Dubrovnika, Zagreba i Novog Sada. Manje arhivskih dokumenata našao je u Arhivu Republike Crne Gore, ali znatno više u Arhivu Republike Srbije koja se brojčano povećavala kako se kneževa vlast učvršćivala, odnosno kako je Kneževina Srbija širila svoj uticaj na međunarodnom planu. autor nije žalio truda da istražuje arhivsku građu u veoma dugom vremenskom razdoblju: od 1970. pa do 2005. godine, najviše od 1977. pa do 1992. godine. Pošto se od 1970. pa do 1980. autor naučnim israživanjem bavio „prekovremeno" tj. uz obavljanje redovnih poslova na radnom mjestu, nije njegov projekat ulazio u projekte Samoupravne interesne zajednice nauka to, onda, nije imao materijalnu, ni drugu podršku zvaničnih republičkih vlasti. Od 1980. godine, kada je u Institutu za istoriju Banjaluka, u sklopu redovnog radnog vremena, radio na istraživačkim projektima koje je finansirala Samoupravna interesna zajednica nauke Bosne i Hercegovine, autor je obavio uglavnom naučnoistraživački rad za ovaj projekat te objavio šest obimnih monografija. Za monografiju Bosna i Hercegovina 1813.-1826. dobio je najveću republičku nagradu iz oblasti istorijskih nauka u 1986. godini.
Iako je i do tada ostvario zadatke koji su ga vodili konačnom cilju, ipak, time je podržan da istim žarom nastavi sa istraživanjem historije Bosne i Hercegovine u onom pravcu koji je od početka naumio, to jest da objavljuje rezultate naučnoistraživačkog rada hronološkim redom, dakle knjigama hronološkim redom kako su se i događaji odvijali i to u istom formatu i sa istim spoljnim prepoznatljivim izgledom. U tome se nije držao dotadašnjih uzora svojih prethodnika historičara. Takvim radom, ostvario je rezultate da je mogao napisati, i objaviti, 21 knjigu (računajući ponovljena izdanja, koja su uvijek dopunjavana i proširivana).
Autor se uvijek nadao da će njegov rad biti uočen, da će za državu Bosnu i Hercegovinu biti od posebne važnosti, a ponajviše da će nove generacije dobiti provjereno štivo o zbivanju u prošlosti u njihovoj domovini. Objavljivanjem ove Edicije, ostvarena je ova autorova ideja.
U tom cilju, autor je pripremio ovu Ediciju u 12 knjiga. Iako su sve ove monografije ranije objavljene, neke i u tri izdanja, ova Edicija je proširena sa oko 2 000 strana novog teksta i tako predstavlja novo izdanje. Osim toga, od pojave prve knjige 1977. pa do izlaska posljednje 2011. prošlo je 34 godine u kom razmaku se mijenjala tehnika štampanja knjiga, objavljivana su nova historiografska djela, autor je obavljao naučnoistraživački rad u arhivima pa je autor dopunio knjige koje čine Ediciju.
Smatrajući da je ovo originalan pristup izučavanju historije Bosne i Hercegovine, da su događaji istraženi u skoro u svim pojedinostima, dakle, da ih je autor pratio skoro iz dana u dan, i to u periodu koji je autor naznačio, autor se osmjelio i izvršio periodizaciju historije Bosne i Hercegovine od 1788.-1878. godine. U nastojanju da svoje naučne rezultate učini pristupačnim i sasvim razumljivim svima onima kojima je historija Bosne i Hercegovine interesantna i za njom osjećaju potrebu, autor se u svim navedenim monografijama izdašno koristio historijskim izvorima prvog reda, pa je donosio dosta dokumenata in extenso bilo u fusnotama ili osnovnom tekstu, kkao bi što uvjerljivije jezikom čovjeka toga vremena objasnio događaje savremenom čovjeku, nimalo jednostavan pristup.
Od početka naučnoistraživačkog rada autor namjeravao da istraži ovo devedesetogodišnje razdoblje bosanskohercegovačke historije i ukoliko bude dovoljno historijske građe da u jednoj knjizi objavi rezultate. Bilo je to zbog do tada oskudnih historiografskih radova za Bosnu i Hercegovinu u XIX stoljeću i koji su već osvijetlili krupne događaje iz ovog prevažnog razdoblja, odmah se susreo sa prevelikim brojem historijskih izvora. U Državnom arhivu u Beču, gdje je započeo istraživanja za svoj magistarski rad, otkrio je obilje dokumenata na osnovu kojih je odmah zaključio da je na putu da na osnovu i samo njih može u detalje rasvijetliti zbivanja u Bosni i Hercegovini, posebno od austrijsko-ruskog saveza 1783. godine kojim su se ova dva carstva usmjerili zajedničko djelovanje prema Osmanskom carstvu. Sve ono što se događalo na prostoru Bosne i Hercegovine posredno ili neposredno u narednom periodu nalazilo je svog odraza u spoljnim politikama ova dva carstva. Zaista je obilna diplomatska građa o Bosni i Hercegovini, pa je autor imao prilike da događaje odnosno prilike u Bosni i Hercegovini prati iz dana u dan. Time je historija Bosne i Hercegovine osvijetljena u skoro svim njenim pojedinostima.
Primjenjujući princip rada da događaje opiše u svim detaljima autor je nastojao pa i uspio, da što više govori jezikom dokumenata, odnosno neposrednih učesnika događaja, zbog čega je u napomenama označio izvore koji o tome svjedoče. Napomene su navedene skoro na svakoj strani svih knjiga ove Edicije, što bi inače trebalo da ima svako strogo naučno djelo.
Dakle, autor je magistarskim radom Klek i Sutorina u međunarodnim odnosima 1815-1878. započeo proučavati historiju Bosne i Hercegovine u XIX stoljeću, da bi doktorskom tezom Austrija prema pokretima u Bosni i Hercegovini sredinom XIX vijeka nastavio. Oba ova naučna rada objavljena su 1977. godine; Klek i Sutorina u seriji magistarskih radova Filozofskog fakulteta u Beogradu, a sarajevska „Svjetlost" doktorsku tezu pod naslovom Omer-paša Latas u Bosni i Hercegovini 1850.-1852. Sljedeću njegovu monografiju Bosna i Hercegovina 1813.-1826. je objavio Institut za istoriju Banjaluka 1985. I za nju je autor dobio Nagradu za naučno djelo iz oblasti istorije za 1986. godinu. Potom je Institut za istoriju Banjaluka u okviru svog istraživačkog projekta redom, jednu za drugom, objavio knjige: Bosna i Hercegovina 1827.-1849. Travnik 1988; Bosna i Hercegovina 1788.-1812. Travnik, 1992; Bosna i Hercegovina Hercegovina 1849.-1853., Travnik, 1990; dok je autor knjigu Bosna i Hercegovina 1854.-1860. Landshut 1998; objavio u vrijeme egzila u Njemačkoj, da bi, onda, po povratku iz egzila Planjax nastavio i objavio: Bosna i Hercegovina 1861.-1869. Tešanj, 2005; Bosna i Hercegovina 1869.-1878. Travnik 2011.
Na osnovu svega što je navedeno, može se zaključiti da su knjige koje čine Ediciju veoma korisne za bolje poznavanje unutrašnjih prilika i međunarodnog položaja Bosne i Hercegovine u XIX vijeku. Uz to je potrebo naglasiti samo to da među njima nema nijedne koja nije napisana na osnovu nepoznate arhivske građe, koja ne odnosi obilje novih rezultata i koja se sasvim pouzdano ne drži okvira svega onoga što je poznato i u našoj i u svjetskoj istoriografiji o prilikama na Balkanu u XIX vijeku.
Inače je autor neobična pojava u savremenoj bosanskohercegovačkoj istoriografiji. Najvećim individualnim angažovanjem, istražujući takoreći svaki dostupni dokumenat, i u zemlji i u inostranstvu, on je ostvario veliko pregnuće da ispita i opiše istoriju Bosne i Hercegovine u XIX vijeku i da tu historiju sačini od svih onih podataka koji mogu imati svoje značenje za političku, društvenu, ekonomsku i kulturnu historiju. U ovim njegovim zgusnutim knjigama i studijama i pored toga nema suvišnih i nagomilanih podataka, jer je on našao stil izlaganja da prikaže svaku pojedinost u njenom pravom osvjetljenju i istinskom značenju, tako da ona zauzima ono mjesto koje joj u stvari pripada. Na taj način Bosna i Hercegovina, je u ovih dvanaest knjiga dobila strogo naučno istraženu historiju neophodnu za svaku biblioteku, svaku kuću, za studente historije Bosne i Hercegovine na fakultetima i susjednih zemalja ali i kao polazna osnova svim budućim pregaocima koji se odluče da se bave naučnoistraživačkim radom u ovom historijskom razdoblju.
Samo je jedna knjiga, Omer-paša Latas u Bosni i Hercegovini 1850.-1852. štampana u biblioteci sarajevske Svjetlosti 1977. u tiražu od 2.000 primjeraka, i prodata. Imajući u vidu značaj ovog djela PLANJAX GROUP je sa zadovoljstvom prihvatio da objavi i na taj način učini dostupnim svim zainteresiranim za historiju Bosne i Hercegovine.
Tešanj, 1. mart 2016.
Uredništvo