U povodu 25. novembra-Dana državnosti Bosne i Hercegovine,  23. novembra u Domu Islahijeta,  otvorena je 21. izložba dokumentarne fotografije Ataha Mahića

"70 godina od pobjede nad fašizmom".

Na otvaraju izložbe govorili su Mr. Muhamed S. Mujkić i Atah Mahić. Izložbu je otvorio dr. Zijah Begić, ugledni ljekar iz Brčkog.

Govor autora, Ataha Mahića, na otvaranju izložbe "70 GODINA POBJEDE NAD FAŠIZMOM"

Dragi moji Brčaci! Prije svega želim da vam čestitam Dan državnosti naše Bosne i Hercegovine. Vama i vašoj obitelji želim svako dobro. Ovom 21.izložbom dokumentarne fotografije BZK "Preporod", kao organizator, želi obilježiti 70. godišnjicu pobjede nad fašizmom i 70. godišnjicu oslobođenja Brčkog u Drugom svjetskom ratu, 72. godinu ZAVNOBiH-a, kada je potvrđena državnost BiH i da obilježi 9.novembar, Međunarodni dan borbe protiv fašizma i anitsemitizma.Tog dana 1938. godine počeo je veliki progon Jevreja u Njemačkoj. Te "Kristalne noći" označen je početak organizovanog i javno podržanog progona Jevreja koji je završen ubistvom 6 miliona muškaraca, žena i djece. U ovakvim prilikama uvijek sebi odredim crtu koju ne želim prijeći-ali nekako je uvijek malo pomaknem. Uradim to zbog toga što volim ovaj grad i poštujem njegove žitelje. Nekako od 1970.godine ubacivali su nam "bubu" u uši kako je Brčko u svakom pogledu kažnjavano zbog počinjenih zločina u ovom gradu u toku Drugog svjetskog rata. Ta navodna kazna ogledala se u blokadi razvoja privrede, kulture, prosvjete, socijalne zaštite i svega drugoga. A mi dobro znamo šta se sve u Brčkom izgradilo, kako se živjelo sve do 1990. godine. Zbog toga bih odgovorio kratko: Brčko je bilo zapostavljeno u bolesnim glavama onih koji su planirali i realizirali ovaj poslednji rat. U tim bolesnim glavama se i danas ovaj grad spominje kao grad u kojem su počinjeni veliki zločini i da su to Brčaci hladnokrvno posmatrali pa i odobravali. Ne spominju da su već u avgustu 1941.godine brčanski omladinci izveli prvu diverzantsku akciju paljenjem njemačkih šljepova na Savi. Da je prva oružana akcija izvedena u Patkovači, pokraj Popova Polja već u septembru 1941. Ne spominju da je svoje živote u NOB dalo 406 boraca iz brčanske Općine, od kojih su dvojica proglašena Narodnim herojima. Ne spominju da je u ovoj zgradi, u Domu "Islahijjeta", isplaniran veliki broj akcija u borbi protiv fašizma, da su skoro svi sastanci brčanskih SKOJ-evaca, članova KPJ i sindikata održavani pod ovim krovom, jer je "Islahijjet" dio Brčkog, dio nas. Ne spominju da je veliki broj brčanskih antifašista ubijen u velikim mukama u ustaškim zatvorima itd. Te bolesne glave pokušavaju znatno umanjiti broj brčanskih učesnika kao i broj poginulih Brčaka u NOR-u, pa spominju broj od 121 poginula borca. Od 1957. rodine radim na prikupljanju tih podataka. Višegodišnjim radom nisam uspio ostvariti potpuni spisak. A već postojeći podaci iz ratnih dokumenata nisu provjereni i potvrđeni pa otuda i odstupanje. Jedini, i donekle vjerodostojni podaci, nalaze se u beogradskim arhivama ratnih jedinica iz NOB 1941.-1945.godine. U arhivi koju posjedujem iz tog perioda nalaze se, za sada, imena 406 poginula borca NOR-a sa brčanske Općine. Od toga 219 Muslimana-Bošnjaka, 153 Srbina, 29 Hrvata, 4 Jevreja, 1 Mađar i 1 Crnogorac. Za sada sam obradio podatke 3. Majevičkog partizanskog Odreda, 15. i 17. Majevičke i 2.Krajiške NOU brigade. Dakle, i broj od 406 poginula partizanska borca nije konačan. Što se tiče civilnih žrtava Drugog svjetskog rata on bi izgledao ovako: Na području Općine Brčko bilo je 936 civilnih žrtava. U samom gradu 337, od toga 134 Jevreja, 88 Muslimana—Bošnjaka, 85 Srba i 30 Hrvata. Od toga Vladimir Dedijer u svojim Dnevnicima navodi po imenima 57 brčanska civila, iz sva tri naroda, koji su ubijeni u njemačkim i ustaškim konc-logorima. Prema tome, ona Spomen ploča na savskom mostu je čisti falsifikat a da ne govorim o 3000 ubijenih Srba u Brčkom sa kojima se manipuliše u "Brčanskim pogledima" i drugim novinama. O tome toliko. Dakle, ove godišnjice, koje sam naveo, trebale bi da posluže kao opomena za zlo, za nerazumne, za nerazumijevanje i zablude. Stoga ovu izložbu posvečujem svima onima koji su pali dajući svoj život svjesno kao žrtve svojih ideala, ili kao žrtve terora, mržnje, ljudskog pomračenog uma, ili koji su pali sopstvenom ili tuđom zabludom, nepotrebno i beskorisno, a naročito onima koji su stradali bez razloga, kao slučajne, naivne i nevine žrtve. Svima onima koji na putu za našu slobodu uđoše u našu historiju bez obzira što su različito tretirani u određenim periodima i određenim političkim prilikama, svima njima odajem poštovanje i zahvalnost, a najviše sačuvanim uspomenama na njih. I ova moja foto-izložba je dio tih uspomena. I na kraju da napomenem da je ova izložba trebala biti postavljena u aprilu ali zbog kratkog spoja sa brčanskom Vladom došlo je u pitanje i njena postavka. I ovaj put u pomoć mi priskočiše moji prijatelji i Brčaci. Stoga se zahvaljujem BZK "Preporod" i Ćazimu Suljeviću, Udruženju Ratnih vojnih invalida Armije Republike BiH, Ismetu Dedejiću, Tamari Tomaš-Apoteka "Medika", Zehri i Esadu Begoviću, Janji i Enveru Ćerimagić, Jasmini i dr. Zijahu Begić a posebno štampariji "BAAM"-Belmiru Murseloviću, koji je za ovu izložbu, kao i za sve moje prethodne, besplatno štampao plakate i pozivnice. Molim vas da im jednim aplauzom izrazimo zahvalnost!

Govor Muhameda S. Mujkića

Drage moje Brčanke i Brčaci, prije svega želim da Vam čestitam predstojeći praznik naše zemlje i države: DAN DRŽAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE!
Omiljeni slogan srpskih, hrvatskih i nekih bošnjačkih nacionalista je: ne treba govoriti o prošlosti, već se moramo ili trebamo okrenuti budućnosti. Šta to znači u odnosu BiH i na ono što nam kazuje u slici i riječi ova Izložba dokumentarne fotografije, autora Ataha Mahića, pod naslovom „70 godina pobjede nad fašizmom". Autor nam je prezentirao 200 dokumentarnih fotografija vezanih za Drugi svjetski rat na tri kontinenta: Europe, Afrike i Azije. Poseban separat na ovoj izložbi odnosi na fotografije iz NOB-e regije Sjevero-istočna Bosna u okviru čega i naše opštine i grada Brčko. Takođe tu se nalaze fotografije sa istorijskih zasjedanja ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a, te 51 fotografija-portreta palih boraca NOR-a općine Brčko. To su, dakle, fotografije iz naše prošlosti i ova ozložba se, po meni nadovezuje na nedavnu izložbu Ataha Mahića o 70 bh. čaršija iz malo dalje prošlosti naše zemlje. Vezano za ovu današnju 21. Izložbu dokumentarne fotografije-ne govoriti o prošlosti u minule 74 godine, značilo bi ne govoriti o najznačajnijem periodu državnosti BiH. U toku II. svjetskog rata i NOR-a u tadašnjoj Jugoslaviji i prostoru BiH, koja je sporazumom Cvetković-Maček i u odobrenje Hitlera bila uključena u NDH-a i njene banovine, u kojoj je nestalo i ime BiH i Bošnjaka/Muslimana koji su rasnim zakonima ustaške NDH-a postali muslimani islamske vjere. Zahvaljujući ispješno organizovanoj NOB-i Srba, Hrvata i Muslimana i ostalih etničkih skupina u našoj zemlji-objedinjenih u okviru NOV-ske Jugoslavije i BiH-ne 25.novembra 1943.godine u Mrkonjić gradu je održano Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a na kojem je obnovljena državnost BiH-ne. Na Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Sanskom Mostu održanog od 30.6. do 2.7.1944.g. donesena je Odluka o konstituisanju ZAVNOBiH u najviše zakonodavno i izvršno narodno predstavničko tijelo BiH i usvojena Deklaracija o pravima građana BiH, koja je imala karakter Ustava. Treće zasjedanje ZAVNOBiH održano je u slobodnom Sarajevu 26.4.1945.g. kada je ZAVNOBiH pretvoren u Narodnu Skupštinu BiH. U Deklaraciji II. zasjedanja ZAVNOBiH-a piše: „Prvi put u istoriji, Srbi, Muslimani i Hrvati BiH-ne, ujedinjeni u NOP-tu, stupili su na isti put, počeli su da izgrađuju svoj zajednički dom u čije temelje su uzidane kosti njihovoh najboljih sinova...Izražavajući pravedne težnje naroda za čovječnim životom u slobodi i dostojanstvu, narodna demokratska vlast BiH-ne, oličena u narodnooslobodilačkim odborima i ZAVNOBiH-ne zajamčuje: Ravnopravnost Srba, Muslimana i Hrvata BiH-ne, koja je njihova zajednička i nedjeljiva domovina...Radi odbrane demokratskog poretka, učvršćivanja bratstva naroda BiH-ne..i ostalih tekovina NOB-e zabranjuju se sve fašističke i profašističke organizacije i progone sva lica koja se bave fašističkom i profašističkom djelatnošću. Nakon I. zasjedanja ZAVNOBiH održano je II. zasjedanje AVNOJ-a. U Odluci AVNOJ-a se maglašava da će se „Jugoslavija izgraditi na federalnom principu, koji će obezbijediti punu ravnopravnost Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonaca i Crnogoraca, odnosno naroda Srbije, Hrvatske, Slovenije, Makedonije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine." Međutim, prije donošenja citirane Odluke AVNOJ-a veći broj srpskih i hrvatskih postavljenih kadrova KPJ zalagali su se da BiH bude pokrajina, a ne republika. Za razliku od njih R. Čolaković i Avdo Humo imali su drukčije mišljenje koje su iznijeli J.B. Titu da BiH bude Republika, kao Srbija, Hrvatska, Slovenija, Makedonija i Crna Gora. Tito je prihvatio taj prijedlog koji je pretočen i definisan i u pomenutoj Odluci AVNOJ-a. Ostalo je da se muslimani u FNR Jugoslaviji izbore da budu priznati kao etnička grupa, a potom i nacija. Nakon oslobođenja zemlje, 13.10.1946. održali su se izbori za Ustavotvornu Skupštinu BiH. Prethodno je (20.02.1946.) donijet Zakon o imenu naše zemlje: u članu 1. se utvrđuje: „dosadašnji naziv Federalna BiH-na glasi: „Narodna Republika BiH-na". U istoj godini 31.12.1946. Ustavotvorna skupština BiH donijela je Ustav NRBiH. U članu 1. Ustava je utvrđeno: „NRBiH je narodna država republikanskog oblika:" U članu 2. se utvrđuje da se „NRBiH na osnovu načela ravnopravnosti ujedinila sa NR Srbijom, NR Hrvatskom, NR Slovenijom, NR Makedonijom i NR Crnom Gorom u zajedničku saveznu državu FNRJ-u. U čl.10 se ističe: „NRBiH vrši državnu vlast suvereno, prenoseći na FNRJ samo ona prava koja su Saveznoj državi data Ustavom FNRJ."
U minulom ratu 1992.-1995. srpski i hrvatski nacionalisti osporavali su državu BiH tvrdeći da je ona nastala najprije kao komunistička tvorevina, a potom u Dejtonu voljom Međunarodne zajednice. Naravno, ni jedna od navedenih tvrdnji nije historijski utemeljena. Jer, Bosna, a potom BiH postoji preko hiljadu godina. Između ostalog želim podsjetiti da se BiH pominje kao zemlja na Berlinskom kongresu održanom 1878.g. kada je donijeta odluka o vojnoj okupaciji naše zemlje od strane Austrougarske monarhije. 30 godina kasnije došlo je do Aneksije BiH od strane Austrougarske monarhije. U cijelom tom periodu BiH je imala svojevrsnu autonomiju sa zemaljskom Vladom unutar te monarhije (tzv.corpusseparatum). Nakon I. svjetskog rata nestala je Austrougarska monarhija i voljom Međunarodne zajednice, srpske i hrvatske buržoazije-1919.godine stvorena je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, pod dinastijom Karađorđevića. Za našu zemlju je bilo od interesa jedino činjenica što je Vidovdanskim ustavom te Kraljevine iz 1921.g. bila članom 135. garantovana teritorijalna cjelovitost BiH u granicama koje je ona do tada imala. Međutim, 6.1.1929.g. kralj Aleksandar donosi proklamaciju kojom prestaje da važi Ustav iz 1921.g., zatim donosi Zakon o nazivu i podjeli Kraljevine na upravna područja od 9 banovina u sastavu Kraljevine Jugoslavije. Tako je nestala BiH. Uvedena je diktatura kralja Aleksandra, nacija Jugoslaven, srpsko-hrvatski-slovenački jezik kao službeni i priznata samo 3 naroda dok su negirani Makedonci, Crnogorci i Muslimani kao narod. Ta negacija muslimanskog naroda svoj vrhunac je dpživjela Sporazumom Cvetković-Maček iz 1939.godine kada je skoro cijela teritorija BiH-ne ušla u sastav, najprije Banovine Hrvatske, a potom uz odobrenje Adolfa Hitlera u Nezavisnu Državu Hrvatsku. U toj ustaškoj državi muslimani naše zemlje su preimenovani u Hrvate islamske vjeroispovijesti. Na taj način BiH je prestala da postoji. Da se prisjetimo u Osmanskoj carevini Bosna je imala status EJALETA-pokrajine, upravne jedinice sa sedam sandžaka, koja je imala svoj Ustavni zakon, u Austrougarskoj monarhiji koja je po odlukama Berlinskog kongresa okupirala BiH (1878.g.) – BiH je imala Zemaljski ustav (Statut) za BiH, po kojem je „BiH-na jedno jedinstveno zasebno područje sa Zemaljskom vladom čije je sjedište u Sarajevu." Granice naše zemlje bile su iste i u vrijeme Bosanskog ejaleta, i nakon Berlinskog kongresa, II. zasjedanja ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a i donošenja prvog Ustava NR BiH 1946.g. Kontinuitet naše države BiH u njenim povijesnim, historijskim, istorijskim granicama priznat je i Dejtonskim Ustavom i njena nezavisnost i suverenost priznata je i prijemom u Organizaciju ujedinjenih nacija kao najveću svjetsku porodicu država svih kontinenata. Prema tome Bosna i BiH nije ni turska ni austrugarska , ni tvorevina Kraljeve i Titove Jugoslavije, već zemlja njenih ljudi preko 1000 godina. Također, BiH nije nefunkcionalna država. Ona uspješno funkcioniše , nakon Dejtona 20 godina. Nefunkcionalni su političari koje je, nažalost, birao i izabrao bošnjački, hrvatski i srpski narod, političari koji uopće ne misle na državu BiH, već na svoje privatne i stranačke interese. Ne treba zaboraviti da su 1992.godine na području RBiH formirane dvije fašističke paradržave RS i HRH-B i da ostaci tih tvorevina i danas pokušavaju da ostvare svoje ratne ciljeve na račun države BiH-ne. U ratu i agresiji na BiH 1992.-1995.g. takve zločinačke ideje, njihovo ostvarenje spiječili su borci Armije RBiH, među kojima su se nalazili i branioci općine BČ od kojih je 556 njih položilo svoje živote za svoju jednu jedinu BiH-nu. (Molim Vas da minutom šutnje ili na drugi način odamo poštovanje našim borcima NOV-ke i Armije BiH-ne). Hvala!
Brčko, 23.11.2015. Muhamed S. Mujkić