Izložba fotografija "Stare čaršije u Bosni i Hercegovini"

Povodom Kurban bajrama, u organizaciji Medžlisa IZ Brčko i BZK Preporoda Brčko distrikt BiH, otvorena je 20. izložba dokumentarne fotografije Ataha Mahića "Stare čaršije u Bosni i Hercegovini". 

Otvaranju izložbe pored brojnih Brčanki i Brčaka, prisustvovali su i prof. dr. Izet Šabotić sa katedre za historijiu Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli i mr. Omer Zulić, direktor Arhiva Tuzlanskog kantona. O izložbi je govorio mr. Muhamed S. Mujkić, te Atah Mahić.

Izložba je otvorena 21.09.2015. (8 zul hidždže 1436. H.g.). Bit će otvorena 30 dana od dana otvorenja.

 ATAH MAHIĆ, govor na otvaranju izložbe
„STARE ČARŠIJE U BiH"
„ISLAHIJET", 21. septembra 2015. godine

Dragi moji sugrađani!
Sa ovom 20. foto izložbom dokumentarne fotografije nastavlja se lijepa tradicija Medžlisa IZ i BZK „Preporod" Brčko, da se u povodu jednog od Bajrama organizira kulturna manifestacija na temu kulturno-historijske baštine našega grada, regiona i naše Bosne i Hercegovine.
Ovom prilikom izloženo je 200 fotografija iz 70 gradova i mjesta BiH na temu „Stare čaršije u BiH". Čaršije, ili na turskom ČARŠI, je riječ koja označava ulicu ili četvrt grada ili mjesta u kojoj su dućani, odnosno trgovine, radionice, hanovi, aščinice, dakle riječ kojom se označava trgovačka četvrt. Žitelji čaršija zvali su se ČARŠINLIJE. Čaršija je bila žila kucavica grada ili mjesta. Tu se trgovalo, kupovalo, prodavalo, tu su se sklapali kupovno-prodajni ugovori, razni poslovi, ovi pismeniji su narodu pisali pisma, molbe, žalbe, a moglo se vidjeti i berbera kako na čaršijskim ulicama brije ili šiša svoje mušterije, zubare koje vade zub, prodaju ljekovito bilje. U čaršiji su se rađale prve ljubavi, saznavale novosti, bile u ono vrijeme modne piste na kojima su se mogla vidjeti nova odijela ili haljine. A da bi sve to, kako narod kaže, išlo pod konac, u tursko doba o tome se brinuo ČARŠIĆEHAJA, odnosno tržni nadzornik, koji se u austrougarsko doba zvao PLACMEISTER.
U tursko doba u Brčkom su bile dvije čaršije: Gornja ili Glavna čaršija, koja se nalazila na prostoru današnjeg centra grada i Donja čaršija na prostoru Konačkog brda. U rano austrougrasko doba formiraju se još dvije: Kolobarska čaršija na prostoru Džedid-Bijele džamije i Mala čaršija koja se nalazila na prostoru oko zgrade PBS a koju su Brčaci, u ono vrijeme, zvali i Ali-agina čaršija, jer je tu Ali-aga Kučukalić imao nekoliko svojih dućana.
U brčanskim čaršijama su, sem ČEBEDŽIJA, ABADŽIJA, HALAČA i drugih majstora svoje mjesto imale i tkalje. One su tkale bez kojeg su davale trgovkinjama da ga prodaju uz određenu proviziju. Trgovkinje su, obično, bile Cincarke/Aromunke/, koje su dolazile iz Zovika koje su uz bez prodavale i jako lijepe izrađene ručne radove kao što su vez, kere, vezene mahrame i odjeću. Trgovkinje nisu smjele kazati čija je to roba, jer se radilo većinom o imućnijim ženama muslimanske nacionalnosti, koje su na taj način željele da imaju nešto „vlastitog novca". Ali su zato imale obavezu da tim ženama kažu kome su robu prodale. Čaršije su, sjetimo se, u pjesmama opjevane – „U čaršiju poslame nana", „Ja prošetah čaršijom", „Koliko je u Prijedoru čaršija". Nema više čuvene aščinice Jakuba Menzildžića iz koje su se širili aromatični mirisi bosanskih specijaliteta. Nema više buregdžinice Ibrahima Ahmetbašića čiji su mirisi svježih bureka prolaznicima otvarali apetite. Nema više kahvane Čomića gdje je kahvedžija Dervišević u udubljenom deblu čuskijom tucao kahvu a miris se širio širom Gornje čaršije. Sve je to porušeno do temelja. A bile su identitet jednog naroda. Njegova kulturno-historijska baština. Neke od njih su porušene poslije 1945. godine kada se pod parolom „Rušimo staro-gradimo novo", a mislilo se na društveni poredak, sve staro rušilo, da bi na tim mjestima nicale nove građevine.
Prošetate li danas kroz Brčko, stičete dojam da je grad nastao dolaskom Austrougarske. Vijećnica je bila i ostala simbolom grada, hotel „Posavina", zgrada Fehim-agine palate, Brčacima poznatija kao knjižara „Veselin masleša", apoteka Gustava Proha, poznatija kao Šemperova apoteka...to je grad...ovdje se dešava grad. Pa i do sada svi urbanistički planovi i programi za zaštitu kulturno-historijske baštine vrte se oko tog austrougarskog perioda. Kao da grad nikada nije postojao prije njihovog dolaska. Na sve to naši političari oči drže širom – zatvorene. Aferim im bilo. To je dobar razlog, pa i i zgovor, da se poruše stare zgrade izgrađene još u tursko doba i orijentalnom stilu ili da se prikriju podaci o njihovom postojanju. Nedavno je srušena jedna od najstarijih zgrada u Srpskoj varoši koja je bila pod zaštitom. Nekome je smetao stil gradnje. Ili ovaj podatak. Kada je Državna komisija BiH od brčanske Vlade tražila podatke o zgradama koje se trebaju proglasiti Nacionalnim spomenicima, 2012. godine vladini „stručnjaci" im šalju podatke o prvoj pošti u Brčkom. Ma nije to, bolan, prva pošta u Brčkom nego treća po redu. Prva je bila još u tursko doba i zvala se „Pošta hane Brčki", tako je pisalo na njenom pečatu. A tu vašu zgradu je još u austrougarsko doba napravio Ali-aga i izdao je tadašnjoj vadi pod kiriju.
Kažu da su stare fotografije djelić ljudske duše. Ali duha stare brčanske čaršije više nema...ne postoji. Danas neki novi duh lebdi nad gradom koji briše vizuelna sjećanja iz naših glava. I sve se to ne dešava spontano, jer su sada na sceni novi političari koji nemaju ideale nego vode politiku interesa, prije svega svojih, a onda nacionalnih. Eto, dragi moji sugrađani, zbog toga ovo radim, sakupljam istorijsku građu, pišem, pa i opominjem. Našim generacijama koje dolaze treba nešto ostaviti u amanet. Jer njima će biti mnogo teže to uraditi.
Jedne prilike upitali su Ali-agu kučukalića, zašto ne prodaje svoju imovinu nego je poklanja Vakufu-narodu. Odgovorio im je:
- Haram je, bolan, prodati svoj grunt...time si zauvijek isknjižio sebe i svoje podatke iz grunta. Kao da nikada nisi ni postojao na ovom dunjaluku. A time, ne samo da prodaješ taj komad zemlje ili kuću, nego prodaješ i dio Bosne. Eto, zato ja svoje gruntove vakufim. Ja ih ne prodajem.
Mislim da je ovom Ali-aginom odgovoru-pametnom dosta.
Mi Brčaci to zaboravljamo. Kao što smo zaboravili i nekoliko veoma značajnih historijskih datuma za naš grad i našu BiH. Eto, 29. augusta navršilo se je 586 godina od izdavanja Povelje Kulina bana. Njegova vladavina Bosnom i danas se pamti onom narodnom uzrečicom: Za Kulina bana i dobrijeh dana.
Prije četiri dana, 17. septembra, navršilo se je tačno 370 godina od izdavanja carske Maufname kojom je Brčko proglašeno slobodnim gradom, a Brčaci slobodnim građanima. Maufnama je izdata 17. septembra 1645.godine. Zaboravili smo i da je 7. aprila navršilo se 70 godina od oslobođenja Brčkog 1945. godine i 70 godina od pobjede nad fašizmom.
A naši političari nam trube da se zalažu i vode brigu o zaštiti i obilježavanju značajnih datuma iz brčanske historije. A od te njihove brige diže mi se i ovo malo kose na mojoj glavi.
Na kraju ja vam se zahvaljujem na vašem odazivu da prisustvujete svečanom otvaranju ove izložbe. Vama i vašoj obitelji želim sretan Kurban bajram, provedite ga u zdravlju i blagostanju.
Zahvaljujem se Medžlisu IZ i BZK „Preporod" na organiziranju izložbe, Ćazimu Suljeviću, predsjedniku našeg Preporoda, firmi „Belamionix" i tvornici namještaja „Oglavina", kao i obitelji Mehmedagić na finansijskoj podršci oko postavke izložbe. Posebno se zahvaljujem Belmiru Murseloviću, vlasniku štamparije BAMM, koji je za sve moje izložbe besplatno štampao plakate i pozivnice.
Posebnu zahvalnost dugujem mojim dobrim prijateljima prof.dr. Izetu Šabotiću, mr. Omeru Zuliću i mr. Muhamedu S. Mujkiću, koji su i pored svojih brojnih obaveza našli vremena da svojim prisustvom uveličaju ovu moju jubilarnu svečanost, 20. izložbu dokumentarne fotografije.
Od srca vam svima hvala!

Atah Mahić

Drage moje Brčanke i Brčaci, uz čestitke predstojećeg Kurban bajrama, želim nešto više reći o ovoj izložbi. Iz poziva za ovu 20. po redu izložbu dokumentarne fotografije autora Ataha Mahića, organizovanoj povodom Kurban bajrama od BZK“Preporod“ Brčko distrikt BiH i Islamske zajednice BiH-Medžlisa Brčko-saznali smo da je njen sadržaj naslovljen: „STARE ČARŠIJE U BiH-ni“.

Ovaj poziv i sadržaj ove izložbe me je podsjetio da je prije nešto više od mjesec dana (15.08.2015.) nakon trogodišnje blokade simbolično označene sa dvije daske u obliku slova X zakovanim ulaznim vratima ponovo otvoren ZEMALJSKI MUZEJ BiH. Kada sam o ovom velikom kulturnom događaju pročitao opširnije  tekstove u dnevnom listu „Oslobođenje“ (19.09.2015.) odmah sam pomislio da se i ova veličanstvena izložba našeg Ataha Mahića održava u tom ozračju. Čak i više od toga sve ove fotografije i razglednice iz 70 starih čaršija naše zemlje mogu se prezentirati i postati sastavnim dijelom foto-zbirki Zemaljskog muzeja BiH.

Kako reče književnik Ivan Lovrenović „Ovaj Zemaljski muzej je imao svoju najblistaviju epohu u vrijeme Austro-Ugarske, kada je i osnovan. Tu je koncentrirana mogućnost da BiH sama sebe upoznaje kao objekat historije, civilizacije, kulture i da na taj način vraća sebi nekakvu vlastitu sliku, koja nije samo slika ove naše svakodnevnice, koja je zapravo, najviše borba za opstanak, nego nešto više od toga“ – riječi su Lovrenovića.

Istim povodom, Husein ef. Kavazović, reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH, koji je dežurao u Zemaljskom muzeju BiH (1.9.2015.) ističe: „Zemaljski muzej je galerija stoljeća  minulih vremena, koja su prohujala  BiH-om i naroda koji su živjeli na ovom prostoru. Muzej je pamćenje koje je saželo u sebi vrijeme i predaje ga generacijama koje doalze, koje trenutno sada ovdje žive. On nas povezuje sa prošlošću, da uvijek budemo svjesni da početak ne počinje od nas, niti je kraj sa nama...Ustvari muzej je čuvar tog pamćenja, jer narod koji nema svoje pamćenje...on ne može razumjeti prostor na kojem živi...ne može predavati budućim generacijama sve one materijalne i duhovne kulture što sam ostvari u svom vremenu“. Ove poruke nosi i ova Atahova izložba dokumentarne fotografije koja nas podsjeća na preko 100 godina historije 70-ak čaršija naše zemlje, među kojima se nalazi i naše Brčko.

Primjetili ste da je ime glavnog bh. muzeja : Zemaljski muzej, a ne državni muzej BiH. To nije slučajno, jer je zemlja Bosna starija od  svih dosadašnjih državnih i drugih uređenja na našim prostorima. „Zemaljski muzej BiH je organski dio ovdašnjeg društva i to treba tako da gledamo, ono je više i iznad ovih trenutnih podjela koje su uspostavljene  manje-više vještački ili na nekoj političkoj, ideološkoj, itd. osnovi“, riječi su novinara i direktora Mediacentra Bore Kontića (dežurao 28.8.2015.), s kojima se upotpunosti slažem.

Potvrdu navedenih stavova istaknutih bh. intelektualaca-predstavlja i ova izložba više stotina eksponata iz preko 70 starih čaršija naše zemlje, domovine i države Bosne i Hercegovine, u što se i sami možete uvjeriti pažljivim gledanjenm izloženih eksponata.

Hvala na pažnji.

Muhamed S. Mujkić