Komemoracioni skup u znak sjećanja na Begzadu H. Mehmedagić
U subotu, 21. septembra, u Domu Islahijeta je održana komemoracija povodom smrti/preseljenja naše uvažene sugrađanke i ugledne članice Preporoda doktorice stomatologije Begzade Hadžimehmedagić. U ime ožalošćene porodice i brčanskog Preporoda zahvaljujemo svima koji su izrazili saučešće, prisustvovali komemoraciji, dženazi i ukopu. Informaciji prilažemo kratak izvod iz biografije rahmetli Begzade Hadžimehmedagić, pismo Predsjednika Matičnog odbora Preporoda Bosne i Hercegovine prof.dr Sanjina Kodrića te obraćanja prim. dr. Azrije Pašalić i Ćazima Suljevića, počasnog predsjednika brčanskog Preporoda.
Begzada Hadžimehmedagić je rođena 08.10.1940. godine u Stjenici, u istočnoj Bosni, nedaleko od Rogatice. Potiče iz familije Šuljak iz Trebinja, od oca Sulejmana i majke Galibe , rođeno Čapljić. U Stjenicu su doselili jer je Begzadin otac Sulejeman službovao kao učitelj u tom mjestu. Osnovno i srednje obrazovanje je završila u Sarajevu. Godine 1960. se upisala na Stomatološki fakultet u Sarajevu, kao studentica prve generacije budućih doktora stomatologije. Diplomirala je 1966.godine. Godine 1965. se udala za Irfana Hadžimehmedagića i nakon diplomiranja zasnovala radni odnos u Medicinskom centru u Brčkom. Specijalizaciju iz pedodoncije je završila 1983.godine. Privatnom stomatološkom praksom se bavila od 1988. do 1992. godine. U periodu od 1997. do 2003. je radila na Stomatološkom fakultetu u Sarajevu kao specijalista. U Brčko se vratila 2003. godine, gdje je kao načelnica stomatološke službe radila sve do umirovljenja 2005.godine
BOŠNJAČKA ZAJEDNICA KULTURE
Kabinet predsjednika i Matične službe
Sarajevo
Uvaženi članovi i prijatelji porodice Hadžimehmedagić,
poštovani članovi i prijatelji Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“,
poštovane dame i gospodo,
žalujući skupe,
iako smo već samim činom rođenja nepovratno i neizbježno okrenuti ka ljudskom kraju i Vječnosti, i iako stoga živimo s nužnom sviješću o neminovnoj ljudskoj ovosvjetovnoj konačnosti, odlazak svakog čovjeka s Ovog svijeta, a posebno dobrog i čestitog čovjeka, doživljavamo uvijek s bolom i tugom – boli nas i tugom muči, ako ništa drugo, sam rastanak...
Ljudi, dakle, nužno odlaze i napuštaju nas, kao što ćemo i sami otići i napustiti i ljude i svijet oko nas. No, Sveti nauk učini nas da ljudski život nije ni slučajan ni uzaludan već, naprotiv, ispunjen dubokim smislom od samog svojeg početka, od prvog titraja bića u sigurnosti majčine utrobe, pa do posljednjeg čovjekova daha u nesigurnosti i trošnosti bivanja. Sveti nauk, također, učini nas i nužnosti ljudskog djelovanja u korist Dobra i pritom nas podsjeća da upravo to čovjekovo Dobro jeste trajno, da – onda kad je učinjeno čistim srcem i s ispravnom željom i namjerom – ono ne prestaje i ne nestaje, već nastavlja trajati i biti i dalje to Dobro, čak i onda kad čovjeka više nema.
To ljudsko Dobro jeste i njegovo djelovanje na Ovom svijetu – čovjekovo poslanje, koje ima svaki čovjek, ali ga tek neki dokraja spoznaju i ostvare. To ljudsko dobro jeste i čovjekovo davanje – davanje sebe i svojeg drugima i zajednici čiji je čovjek dio. To je, u jeziku naše tradicije, vakuf, duhovni i materijalni vakuf koji može ostaviti svako od nas, ma kako skroman na prvi pogled bio u svojem imanju, ali to ipak učine tek pojedini.
Danas na Bolji svijet ispraćamo dobru i čestitu dr. Begzadu Hadžimehmedagić. Njezino Dobro, njezin vakuf i u djelovanju i u davanju, njezin, dakle, i duhovni i materijalni vakuf, mogu posvjedočiti svi koji su je poznavali, ali i mi koji je znamo tek po njezinu činjenju. I to je više nego dovoljno da se svi osvjedočimo u jedan smisleni ljudski život, u ljudski život koji nije bio uzaludan i zato nije ni propadan.
Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ zajednica je ljudi koji barem pokušavaju težiti Dobru. Ona je naš vakuf, naše puno ljudsko ostvarivanje u djelovanju i davanju. Naše davanje drugima, ljudima oko nas, i cjelini zajednice.
Rahmetli dr. Begzadu Hadžimehmedagić pamtit ćemo kao našu vakifu – kao dobru i čestitu dušu „Preporoda“.
Neka joj se Bog Uzvišeni smiluje i neka je nagradi Svojim Dobrom
kao što je i ona svojim Dobrom darivala druge!
Sarajevo, 21. 9. 2019. Predsjednik Prof. dr. Sanjin Kodrić
Cijenjeni skupe,
Pripala mi je teška obaveza da u ovom tužnom trenutku evociram uspomenu na našu dragu, uvaženu sugrađanku i predivnu osobu, našu prim. dr stomatologije Begzadu Hadžimehmedagić, spec. pedodoncije. Bila je prvi spec. te stomatološke grane medicine, koja je došla u naš grad i nesebično se angažovala u svojoj struci, od čega su največu dobrobit imala tadašnja djećija populacija. Odlazak najmlađeg uzrasta u zdravstvenu ustanovu, vruća je tema mnogih roditelja. To su prave djećije drame, djeca uplašena a roditelji pod pritiskom što su dijete morali dovesti osobi u bijeloj uniformi.
Dolaskom u Brčko, saznala sam da imamo specijalistu za bolesti zuba djece, odvela sam stariju kčerku - školskog poletarca, na opšti pregled kod dr Begzade, koju nisam još poznavala. Svakako da sam, kao majka, bila zabrinuta kako će sve to proći, bez obzira što smo već ranije pripremili malu za taj pregled i eventualne intervencije.
Bila sam prijatno iznenađena, naišla sam na profesionalca, koja voli i zna svoj posao stomatologa. Njen pristup mladom, uplašenom djetetu bio je relaksirajući, kako za pacijenta tako i za mene, kao majku ali i kao ljekara. Humanim pristupom pacijentu usmjerenom da oslobodi strah kod djeteta i da ga odobrovolji da sjede na stomatološku stolicu imao je ogroman uticaj na veliki broj tadašnje dječice, koji su dolazili teti Begzadi, bez straha od zujalice.
Njen profesionlni pristup pacijentu rezultirao je time da je moja kčerkica poslije redovno išla sama na kontrole, pa čak je i sama dovodila mlađu sestru na kontrole. Naravno, u svemu tome bili smo u kontaktu sa doktorkom Begzadom.
Poslije tih prvih kontakata sa kolegicom Begzadom, davne 1986. godine postepeno se stvaralo lijepo prijateljstvo, koje i danas traje. Ono što je posebno interesantno, sa posebnim senzibilitetom zadržala je vezu sa našom starijom kćerkom, bez obzira na dobne ili koje druge razlike.
Napustila nas je velika žena koja mnogima može biti za primjer u profesionalizmu a mene lično je obogatila što sam je poznavala.
Hvala ti Begzada na tome.
Neka joj svemogući Allah podari vjećni mir a najmilijim sabur.
Amin
Brčko DBiH, 21. sept. 2019.
Prim. dr Azrija Pašalić, spec. transfuzijske medicine
Poštovani članovi porodice Hadžimehmedagić, rodbino i prijatelji ožalošćenih,
U ime Preporoda i svoje lično ime izražavam vam iskreno saosjećanje u boli zbog smrti ili preseljenja Begzade Hadžimehmedagić .
Svima vama, poštovane sugrađanke i sugrađani, se zahvaljujem na dolasku na današnju komemoraciju.
Za porodicu Hadžimehmedagić me veže skoro dvije decenije poznanstva i prijateljstva. Sve je počelo obnavljanjem Preporoda u Brčkom 2002. godine. Bilo je to vrijeme našeg masovnijeg povratka u grad i važnih političkih procesa. Podsticaj i poziv za obnovu djelovanja Preporoda u gradu došao je od nekoliko naših uglednih i starijih sugrađana među kojima se posebno isticao rahmetli Irfan Hadžimehmedagić. Za Preporod je osigurao besplatan prostor u centru grada gdje smo i otvorili našu kancelariju. Bilo je to, pored Islamske zajednice, jedino mjesto institucionalnog okupljanja i dogovaranja. Zbog toga a i doprinosa u obnavljanju Preporoda 1991. godine Irfan Hadžimehmedagić je proglašen dobrotvorom.
Nakon smrti Irfanove amanet brige o Preporodu su sa odgovornošću preuzeli suruga Begzada i sinovi Anis i Asmir. Od obnove islahijeta i useljenja u ovaj prostor pa sve do danas, Begzada, Anis i Asmir svakog mjeseca uplaćuju zavidan iznos članarine na račun Preporoda. Osim toga Hadžimehmedagići su svojim prilogom najveći donatori u obnovi Hadži pašine džamije, česme i ograde na gradskom mezarju što ih svrstava među najveće vakife i dobrotvore ovog vremena. Begzada Hadžimehmedagić je u svome Sarajevu sagradila hajir česmu na Sagrdžama.
Danas više od decenije poslije svjedočimo da su se u red brčanskih dobrotvora pored Hadžimehmedagića svrstale i druge bošnjačke porodice. Nažalost ne u mjeri koja je odraz naših mogućnosti i potreba.
Kada bi primjer ovih porodica slijedilo jos stotinu ova institucija bi bila spremnija za odgovore na izazove vremena i naše potrebe. Nažalost kulturu življenja danas karakterišu nevrijednosti kao što su konzumerizam i vulgarni materijalizam koji su u funkciji blagostanja i neprekidnog zadovoljavanja potreba. Čak smo jedni druge počeli doživljavati kao resurse za potrošnju i otišli toliko daleko da darove od Boga ili prirode koristimo bez zahvalnosti i odgovornosti, isključivo za ostvarenje ličnih ambicija i koristi. Sve ovo ističem kako bih sebe i vas podstaknuo na razmišljanje o ovim važnim pitanjima. Begzada Hadžimehmedagić pripada generaciji Brčanki i Brčaka koji su, uprkos izazovima vremena, sačuvali i potvrdili status građanstva kojeg odlikuju vrijednosti znanja, rada te odgovornosti, osjećaja i brige za drugog i opšte. Ne znam imamo li baštinike ovih vrijednosti u novim generacijama i u kolikoj mjeri.
Begzadu sam i lično upoznao. Bili su to ugodni razgovori, redovno za bajramske blagdane. Ostao sam fasciniran kako je uspjela na svom ovozemaljskom putovanju uspostaviti skladnu ravnotežu u ulogama ljekara, rukovoditeljice, supruge, majke, nane, komšinice,sugrađanke.... Sve je funkcionisalo u skoro savršenom redu ali i tišini. Tako nas je i napustila, tiho i bez tereta. Neka je vječni mir i božija milost duši tvojoj plemenitoj.
Počasni predsjednik BZK Preporoda
Ćazim Suljević
