20. februar 2015. godine, Dom Kulture Brčko

Povodom Međunarodnog dana maternjeg jezika, koji se odlukom UNESCO-a u cijelom svijetu obilježava od 1999.godine, u Domu kulture u Brčkom je u petak 20. februara priređena Svečana akademija koju je organizirao brčanski Preporod. Centralnio dio programa činilo je proglašenje najuspjelijih literarnih radova po raspisanom konkursu za učenike osnovnih i srednjih škola. U umjetničkom dijelu programa nastupili su: Ansambl pjesama i igara BZK Preporod Brčko distrikt BiH, Mješoviti hor BZK Preporod Brčko distrikt BiH, Dramski studio "Arlekino" BZK Preporod Brčko distrikt BiH, učenici osnovnih i srednjih škola iz Brčkog, Emina Hajdarević i Fikret Piskavica.
Na konkurs su pristigla 24 rada, učenika osnovnih i srednjih škola sa prostora Brčko distrikta BiH. Tema za učenike srednjih škola bila je Moj jezik – moj identitet, a za učenike osnovnih škola Od Kulina bana i dobrih dana. Za najbolja tri rada u navedenim kategorijama osigurane su novčane nagrade: I nagrada 200,00 KM, II nagrada 150,00 KM i III nagrada 100,00 KM.Sponzori nagrada: Porodica Hadžimehmedagić (Begzada, Anis i Asmir), "Voćar" d.o.o. Gornji Rahić Brčko distrikt BiH i BH Telecom Direkcija Brčko distrikt BiH.

Rang lista učenika osnovnih škola

Treće mjesto osvojila je Erna Avdić, učenica Pete osnovne škole. Erna je u obliku lirske pjesme istakla značaj vladavine Kulina bana i njegove Povelje. Također, Erna je jezgrovito predstavila historijski razvoj Bosne i sve prepreke na putu bosanskog naroda da ostane dosljedan izreci Od Kulina bana i dobrijeh dana.

Od Kulina bana i dobrih dana

Od davnina govoraše bosanskijem da se piše
a Kulin ban napisa „slovo više".
Povelja je Kulin bana svakom znalcu dobro znana
al' ne znade čedo svako da to ne bi lahko.
Retke krojit i postrojit na jeziku bosanskome
da ih svako razumije na jeziku postojanom.
Imat zemlju kao Bosna bogatstvo je,
u njoj svako priče plete, a godine lete, lete...
Latinica, ćirilica, bosančica – pisma naša
Sva nam znana – opet strana, svako svakog oponaša.
I prisvaja, svako sebi čupa, kida što mu valja
moje, tvoje, a ne misle o bogatstvu što nas spaja.
Donio si nam Kulin bane, napisao dobro „slovo"
u to vrijeme ne bi gladnih, a pogledaj šta je ovo!
Svaka zemlja jezik ima, u našoj se tri govore.
Bogati smo, al' siroti, gladne duše kad prozbore.
Kroz vjekove mijenjali nas i učili pravilima,
tuđini nas prisvojili, al' ne dadosmo dušmanima:
Da nam jezik izokrenu i nametnu drugi „fini",
ovaj naš najbolji je, naš je, jedan i jedini.
Jezik Bosne ko rijeka je ponornica međ' svojima,
izvor ima, pa se skrije, al' se vraća korijenima.
Bosanskim piši, čitaj jer u Bosni živiš, rasteš,
Po njemu si svima znan, jer je jedan Kulin ban!

Erna Avdić
V osnovna škola

Drugo mjesto osvojila je Zerina Kovačević, učenica Osme osnovne škole. Zerina je u proznom obliku, na veoma originalan način, pisala o našoj zemlji u prvom licu. U toj jedinstvenoj biografiji Bosne, Kulin ban se ističe kao njezin sin na kojeg moramo biti posebno ponosni. Rad odlikuje jasna kompozicija i odmjeren odnos opisnih i pripovijednih dijelova.

Od Kulina bana i dobrijeh dana

Ja sam mala zemlja na brdovitom Balkanu. Rođena sam puno prije 1189. godine, ali se ta godina smatra mojim rodnim listom. Ne ljutim se što sam mlađa već što jesam. Ponosna sam na svog sina Kulina koji postavi čvrste temelje svojoj domovini.
Nisam našminkana, nisam uljepšavana u salonima, nisam vještačka. Sva ljepota koja me krasi, i vanjska i unutrašnja – prirodna je. Kroz mene teku najljepše rijeke. O, putniče namjerniče, zastani na tren i pogledaj bistru vodu rijeke Une, pogledaj splav na ljepotici Drini, doživi skok sa Starog mosta u duboke virove zelene Neretve, uživaj u pogledu na kajakaše rođene na rijeci Savi, osjeti struju Vrbasa, Bosne, Sane!
Sjeti se 1984. godine. Tada sam bila najveća atrakcija u svijetu. Moji gradovi ugostili su najveća imena iz svijeta sporta. Moje planine Jahorina, lgman i Bjelašnica, prekrivene bijelim snježnim pokrivačem, pružile su vrhunski užitak svim ljubiteljima skokova, slaloma, veleslaloma i drugih sportova na snijegu. Prošetaj i drugim planinama koje me krase, osjeti hladan ali prijatan miris voda mojih jezera visoko u brdima, prespavaj u starim kolibama, ugosti se ukusnim, starim jelima koja ne možeš pojesti nigdje u svijetu osim kod moje djece. A moja djeca! Eh, to je tek priča za sebe. Nigdje nećeš naći takvo gostoprimstvo. Svaka kuća je i tvoj dom. Dočekat će te s osmjehom i raširenih ruku kao svog najrođenijeg. Nećeš otići gladan i nezadovoljan iz njihove kuće. Različiti, kao i sva braća i sestre, a ipak tako slični. Odrasli u ljubavi, u zajedništvu, međusobnom razumijevanju i poštovanju. Spremni za razgovor, za lijepu riječ, za pomoć drugima. Crkve i džamije ih ne dijele. Naprotiv. Za istim stolom sjede, a drugačije se Bogu mole. Dođu nekad teška vremena kada se posvađaju, kada dignu ruke jedni na druge, ali se, kao i druga braća i sestre, pomire, oproste jedni drugima, i nastave živjeti zajedno, u ljubavi i slozi. Zajedno su gradili mostove, zgrade, skijališta, odmarališta, puteve i pruge. Spojili su gradove i sela, i ljude u njima. Izgradili su bogomolje, svetišta, spomenike. Bez predaha su radili i gradili za svoju majku, za svoju domovinu.
Ipak, život mi nije lahak. Napadali su me i prijatelji i neprijatelji, kudili i onda kad nisam bila kriva, rušili, pljačkali, uništavali. A ja sam se uvijek iznova dizala, kao feniks iz pepela u inat svima živjela i svaki put bivala ljepša i bolja. Živjet ću i dalje. Sigurna sam u to, jer znam da će me čuvati moja djeca. Znam da nikome neće dozvoliti da uništi moju ljepotu. Preživjet ću u inat svima. Eto, to sam ja, ponosna i prkosna Bosna i Hercegovina, od Kulina bana i dobrijeh dana.
ZERINA KOVAČEVIĆ VIII osnovna škola

Prvo mjesto osvojio je Said Memišević, učenik Sedme osnovne škole. Rad Saida Memiševića u potpunosti je ispunio zadane ciljeve teme, a to je da istakne značaj vladavine Kulina bana i njegove Povelje. Said je napisao svojevrsnu odu Kulinu banu koja obiluje maštovitim lirskim slikama, nesvakidašnjim, inovativnim poređenjima i metaforama. Pjesma je stilski izoštrena i, stoga žiri je donio odluku da je ovaj rad najbolji.

Od Kulina bana i dobrih dana

Za Kulina bana i dobrih dana

Ko se još podičit može
da Kulina bana ima,
i vladara i junaka,
vjernog sina, Bošnjanina?

On je Bosni prkos dao,
miris lipe da je mije,
od tad Bosna je ponosna
a Bošnjanin sluga nije.

Sjever, zapad, maglom prijete,
Istok – vjetar smutnju sije,
nauditi Bosni neće
nad njom Kulin ban dok bdije.

Od Usore do Krajeva
dobre dane pamte zvijezde,
zna Bilino polje tajnu,
Zmaj'vi se u njem' gnijezde.

Da ne kažu:"Nema Bosne!"
Kulin ban se pobrinuo,
domovinu svoju dragu
rodnim listom okitio.

Bosančicom je vezena,
dijakovim perom tkana,
obojena gostoprimstvom
Povelja Kulina bana.

Sreće, mira, blagostanja,
Dubrovčana, dragog gosta
i izreka: "Dobrih dana
za Kulina bana!" osta.

Zbog njeg' stećak sve pozdravlja
i Bošnjanin ovdje opsta!
Ko se takvim banom diči?
Niko, osim moja Bosna!

Said Memišević, VII osnovna škola

Rang lista učenika srednjih škola je slijedeća:

Treće mjesto za učenike srednjih škola osvojio je Semir Mrkaljević, učenik Gimnazije Vaso Pelagić. U proznoj formi Senad je napisao uspjelu meditaciju o bosanskom jeziku i njegovom značaju. Semir je gotovo liričnim senzibilitetom opisao bosanski jezik i ukazao na potrebu očuvanja jezika i ostalog kulturnog naslijeđa.

Moj jezik – moj identitet

I bijaše jednom jedna zemlja. Tako obična, a tako posebna. U toj zemlji bijahu neki ljudi, obični ali posebni, skromni ali ponosni. Vjekovima življahu na svojoj zemlji i vjekovima prenošahu svoju tradiciju, svoje običaje, svoju vjeru i svoje priče. Nekad razumijevani, a najčešće osporavani, nekad neshvaćeni, a najčešće gurani na margine opstanka, osporavanog identiteta i opstojnosti. I pored toga ti ljudi, uza sve nedaće, izazove i ljepote, ponosno čuvaše svoj identitet i čuvaju ga i danas, identitet bošnjaka običnih a ponosnih ljudi, koji vjekovima žive na svojoj zemlji i prenose svoju tradiciju, običaje, vjeru i svoje priče. Pričaju ih na svom jeziku, jeziku bosanskom, borcu pobjedniku iz bitke. Borcu sa suborcima, onim koji su ga čuvali i njegovali njegovu vrijednost koja je ostala do današnjih dana. Suborci su bili svjesni da ukoliko nestane njihov jezik neće biti više ni njih, jer jednostavno narod bez jezika ne postoji.
Jer kao što države nema bez teritorije i stanovništva, tako nema ni naroda bez svog jezika. Nema Bošnjaka bez bosanskog jezika, nema identiteta Bošnjaka bez bošnjačkog kulturnog naslijeđa, a svakako je to i jezik. Svaki put kad na ovo pomislim, naježim se od same pomisli koliko je Bošnjaka i koliko generacija živjelo na ovim prostorima i koliko postoji ispričanih priča koje govore o ovoj zemlji i ovim ljudima, tako običnim a tako posebnim. Svi izazovi i sve prijetnje nisu uspjele da poljuljaju osjećaj pripadnosti, osjećaj identiteta, spoznaju onoga što jesmo. I zar bi sve te priče u jednom narodu mogle biti ispričane bez jezika razumljivog za sve. Zar bi najljepše pjesme mogle biti ispjevane da nije jednog jezika, jezika bosanskog, od jezika sa bosanskih stećaka do danas.
I danas ponosno kažem, da sam Bošnjak i da je moj jezik bosanski, na mojoj zemlji, običnoj a tako posebnoj. I ne mogu shvatiti niti prihvatiti da može postojati zemlja Bosna i Hercegovina bez Bošnjaka, a Bošnjak bez identiteta, a identitet bez bosanskog jezika i možda bi mogli tako nabrajati beskonačno, možda i vjekovima, koliko su se i pričale priče o jednoj zemlji, jednom narodu i jednom jeziku. I pričat će se, zajedno sa pričama svih drugih, kojim je ova zemlja tako obilato raširila svoje naručje. Pričat će se uvijek, u mom srcu, koje je tako veliko da prihvati sve i svakog, kao što je bilo i srce svih mojih predaka. Oni nisu posustali, neću ni ja, nemamo pravo iznevjeriti generacije koje dolaze. Ja nemam pravo na to, nemam pravo izgubiti svoj identitet, svoj ponos i ne smijem izdati svoje pretke i sve generacije, nije to uradio ni moj otac, ni moj djed, ni moj pradjed...ni onaj obični čovjek s početka.
I zato čuvajmo naš bosanski jezik da bi smo sačuvali naš bošnjački identitet i čuvajmo naše vrijednosti da bi smo imali budućnost, pravo na greške više nemamo.
Semir Mrkaljević
Gimnazija Vaso Pelagić

Drugo mjesto osvojila je Asja Čandić, učenica Gimnazije Vaso Pelagić. Asja je napisala lirsku pjesmu preplavljenu jakim osjećanjima i upečatljivom leksikom. Jezik je, prema Asji, ne samo stvar identiteta nego sama bit čovjeka, njegovo srce, duša i cijelo tijelo. Asja nije zaboravila da napomene u pjesmi i godine ugnjetavanja i nemogućnost da bosanski jezik konačno raširi krila, prema njezinim stihovima.

Moj jezik, moja duša

Koliko Sunce sred tamnog neba
Koliko sromahu komad hljeba
Toliko srcu moj jezik znači, treba.
Stoljećima on se bori!
Vjetrovi ga muče, pušu
On krvari, ali čuva čistu dušu.
Umori se huzat, umori se hava
A jezik još priča, nikada ne spava.
Riječi mu se sjajne ore
Kao Mars i Herkul dok se bore.
Bilo moje on je, kuca
Srce raste, puca, puca
Krv, tijelo cijelo njime vri
Vrit' će, dok ne otmu ga crvi.
Metamorfozu uskratiše mu
Njemu – gusjenici, uvijek napola u sjenci
On pomisli tada da to su smrtni vijenci.
Al' kukuljica tad mu se rastvori on još jače,
još huđe prozbori.
Širi krila, grudi svoje širi
On leti prezent i perfekt da pomiri.
Grije narod, usta ljubi mnoga
Za njega su insani, što insani su za Boga.
Veže, spaja, duh napaja.
Vječno traje, živi, opstaje.
Od prve bajke sa toplih usana majke,
do posljednjeg slova što ću reći
prije nego pođem zauvijek leći.
Iza sebe ostavljam tebe –
–tebe neka čuvaju, tebi nek se dive
jer u tebi će riječi što djela su da žive.

Asja Čandić
Gimnazija Vaso Pelagić

Prvo mjesto osvojila je Zlatka Plakalo, učenica Poljoprivredne i medicinske škole. U obliku eseja/meditacije, Zatka je u potpunosti zadovoljila težište zadane teme. U radu se prepliću živopisni opisi i pripovijedni elementi o bosanskome jeziku i narodu u Bosni. Veoma bitno je to, što je Zlatka ukazala na važnost pripovijedanja, na važnost usmene književne tradicije, ali bitnost pisaca koji su čuvari našeg jezika. Ovaj rad nosi najvažniju poruku, a to je da se jezik čuva jezičnom praksom, tj. pisanjem, pjevanjem i pripovijedanjem.

Moj jezik – moj identitet

Gledam kroz prozor otvorene duše, u ovom beznadežnom obzorju, u beskrajne daleke sjene tvoje plemenite i dobrotom ispunjene duše. Dušmani su te izranjavali, oskrnavili tvoju kulturu staru vijekovima, uništili ognjišta tvog naroda, a ti si se grčevito hvatala za posljednju slamku spasa, gušila u tuđini i krvarila na ivici ponora gledajući propasti u oči.
Smrtnu kaznu ti izrekoše i spomen mi na tebe zabraniše, a ti se vinu, vilo gorda, ponosna iz lanaca tvojih neprijatelja. Pružaš mi ruke da te spasim, izbavim iz vela prokletstva. Ja, sin tvoj, domovino moja lijepa i prkosna, što umirem za te, tvoja sam ruka spasa, a ti moga ponosa. Trnovit je put tvoj, pun prepreka i padova, a ti se ponovo dizala, dizala iz pepela. Niko od njih, a bilo ih je mnogo, nisu mogli uništiti tvoje korijene, kulturu, tradiciju i pečat bosanstva, što bosanski jezik se zove.
Bosanski je jezik livada prostrana, koja se u jednom dahu guši od siline svog napretka, a u drugom guši pred ponorom vlastite propasti. Sin sam, Bosne moje, što govorim jezikom njenim, vjeran svome domu, narodu i jeziku što u amanet i čast ponosno nosim. Bosanski jezik živi od davnina istkan u hiljadama isprepletenih priča bošnjačkog naroda. Jezik je svaki duša naroda, ogledalo njihovih običaja, pokazatelj njihove prosvjećenosti, simbol naše različitosti i najveća vrednoća poštovanja. Svaki je jezik priča za sebe, a svaki je narod poslanik jezika svog. Bosanski se jezik vjekovima održavao i opstajao zbog ljepote i jedinstvenosti svoje riječi po kojoj je ostajao prepoznatljiv za sva vremena, vremena buduća.
O jeziku roda moga, ja sam odsjaju tuge oduzimao sjaj i njime te beskrajno zavolio, u ovoj noći sevdaha, koju skrivaš pod plaštom prošlosti. U ovim noćima lutanja koji su postali tragovi i sjenke borbe za jezikom, simbolom identiteta mog, samo je smrt sigurna prekretnica do tvojih tvrđava. Bosanski jezik je moj najveći dar, pečat moje pripadnosti tebi Bosno moja, moj identitet, moja prošlost i budućnost. Kada u životu ostanemo bez ikoga i ičega, samo je jezik ono što izgubiti se olahko neće; jezik je naš suputnik u dobru i zlu, u tuzi i sreći. U svojoj neminovnoj historiji bosanski jezik je imao teških vremena, vremena padova, osporavanja i nepriznavanja, rastrojen među okovima jezika, koji mu nisu bili nimalo naklonjeni i koji su željeli da te dovedu do propasti, uništenja i zaborava.
Ali Bošnjaci olahko rat ne predaju, usprkos svim zlim namjerama i uplitanjima, bosanski će jezik naći mjesto u budućim književnim pokoljenjima. Iako su te svojatali, jeziku moj, za tebe će se brinuti Bošnjak tvoj, da mi bolan više ne budeš i pored osvajača silnih, ko zna koliko ih ima, ti nisi ničiji privjesak, bio si jedinstven, to ćeš i ostati, moj jezik, moj identitet. Bosanska je riječ svetinja naša, teška i krupna kao sablja, temelj naše jedinstvenosti i ljepote, prožeta mirisima ljiljana i jasmina u srcu Bosne moje... Niko neće moći uništiti u tebi, Bosno moja, Safvet-bega Bašagića, Maka Dizdara, Mešu Selimovića, Umihanu, Isaka Samokovliju, Musu Ćazima Ćatića i mnoštvo heroja koji su perom učinili da budeš neuništiva i vječna. Zato pusti da vjetar nosi travu pokošene prošlosti, pusti da noć ugasi dan, da tuga postane radost, a mi Bošnjaci put tvoga spasa. Dok živi narod, živi jezik.
Bosanski jezik je moj prkos životu i smrti koji ponosno i besmrtno živi uz Bosnu moju. Gledam kroz prozor, a pogled mi odsječan i oštar, ti više nećeš vidjeti suzu moju, pogled sjetan. Srce puno ponosa i ljubavi kao beskrajno nebo sretno što te imam i ne tragaj za mjestima gdje sam tražio utočište od ljudi i vremena. U mome pogledu prepoznat ćeš sebe, na njemu piše ime tvoje, ime jezika kojim govorim, a to je jezik moj bosanski. U ruci mi pero, ja ću pisati uvijek o tebi dok mi je duša puna miline.
O, koliko je samo ljepote u tvojoj riječi! Nikada se o tebi, jeziku moj bosanski, neće prestati pisati.
Zlatka Plakalo–Srednja Poljoprivredna i medicinska škola

Sve prispjele radove ocijenio je tročlani žiri, profesorica bosanskog jezika i književnosti, u sastavu:
Emina Hajdarević- Osmić-predsjednica
Edita Likić
Amra Delagić