U ponedjeljak, 23.11.2015.g., u Domu Islahijeta, održana je promocija knjige  "Podizanje jedara" autora Gradimira Gojera.

U predstavljanju učestvovali:

Žarko Milenić
Suvad Alagić
Gradimir Gojer

ŽIVOTOPIS
Gradimir Gojer (Mostar, 1951.), pisac, redatelj i teatrolog. Objavio knjige iz oblasti teatrologije, književne kritike i historije književnosti, esejistike...Autor je i knjiga poezije: Večernje ispovijesti, Cappucino u Caffeu Manhattan, Kaze iz Ferhadije, Breza crvena, Euripidova kostrijet, Epitaf za zvjezdoznanaca, Lađar sa Aheronta, Ohridski ritmovi, Sidro zrelosti, Daleki zapad, Raspuchinov notturno, Šekspirov sonet u Trapistima...Objavljen je izbor Gojerove poezije pod naslovomm Vedrina.
Gradimir Gojer je član Hrvatskog društva za znanost i umjetnost. Akademik je Mediteranske akademije „Braća Miladinovci" iz Struge (Makedonija). Svoje najznačajnije kazališne režije ostvario je prema djelima Ibsena, Dostojevskog, Krleže, Sterije, Joneska, Čehova, Sušića, Ibrišimovića, Topčića, Kajana, Gavrana, Kiša i dr. u teatrima Sarajeva, Tuzle, Zenice, Banja Luke, Mostara, Splita, Rijeke, Beograda, Prijedora, Bitole...
Počasni je član Crnogorskog narodnog pozorišta u Podgorici.
Za svoj teatarski rad nagrađen je Šestoaprilskom nagradom Grada Sarajeva, te brojnim nagradama na teatarskim festivalima. Dobitnik je prestižne nagrade za poetsko stvaralaštvo Kočićevo pero, nagrade iz oblasti dramske pedagogije Grozdanin kikot. Pripala mu je i nagrada Sloboda Međunarodnog centra za mir u Sarajevu. Centar za mir i multietničku saradnju iz Mostara dodijelio mu je nagradu Mimar mira. Nositelj je priznanja Najmenadžer u kulturi za vođenje Narodnog pozorišta Sarajevo.

HODOČAŠĆA PO PROSTRANSTVIMA ONIRIČKOG
Recenzija rukopisa stihozbirke „Podizanje jedara" Gradimira Gojera

„U svjetlištu munja i gromovitim odjecima/ Traje tihano glazbarenje ptica morskih;/ Cimbale izgubljena jutra i satrte pomrčine;/ U vihorje, već povijesno, upisujemo: kraj!"
Rukopis koji stoji pred nama svojevrsni je lirski putopis sa hodočašća autorova po zagraničnim predjelima bitka, po prostranstvima oniričkog: ovih nešto više od četrdeset pjesničkih tekstova nastali su kao rezultat zbrajanja i okupljanja najdubljih intimnih doživljaja smisla i besmisla života – kad u povijest duše upisuju nespoznatljivost i neizrijek, žudnja i nada njezina konačnog zaokruženja i ispunjenja. Motivsko-sadržinski krugovi su odredili i kompoziciju ove knjige po ciklusima (ima ih ukupno osam): dodir sa svetim i onostranim i prožetost njime uvijek su na djelu – i u savršenstvu zavičajnog prirodnog ambijenta i u skrušenoj molitvi pred zidinama, portalima, oltarima i freskama sakralnih objekata, i u tihom upijanju energije izraza umjetničkih djela, pa čak i u sjetno-ironičnim ili u kritičkim reminiscencijama i refleksijama.
Ovo su stihovi i tekstovi zapravo pitanja čija je postavljenost istodobno i zavjetna zadaća i iščekujući udes sviju nas koji se nismo pronašli u odgovorima što nam ih nude povijesno-socijalni kontekst, epoha kojoj bi trebalo da pripadamo, ili sudbina koja bi trebalo da pripada nama. Opori tonovi rezignacije, nezadovoljstva, praznine, pa i očajanja u kojima duša pokušava izraziti otklon i odstupanje od svega onoga što ju grozi, potire i satire – na neobičan su način isprepleteni sa molski obojenim, stišanim i zapravo posve neobjašnjivim ozarenjima: kako u kap radosti potopiti i okupiti svu tvrdlinu opstojanja...i u njoj prepoznati i sačuvati sferičnu kosmičku zavičajnost vječnog života?
„Zavjetujemo se tiho,/ Na Pepelnicu, tiho. Trbušasti,/Škiljavi, ćopavi, razroki,/ Zavjetujemo se Zeusu,/Posejdonu i Artemidi,/ Sve više odlazeći iz/ Svijeta, kojem, davno, davno,/ Prestadosmo pripadati." („Na Pepelnicu, tiho")
Pjesnik se kloni patetike i pretencioznosti, gradeći svoj izraz uz minimum sredstava i na malom prostoru. Tenzija ispisivanja kao potrage i kao puta duše k samoj sebi daleko nadmaša onu suprotna naboja energiju samodostatnosti i usebidovršenosti bilo kog teksta kao pjesme:ovi su poetski zapisi doista putovanje, na kom smo mi čitatelji istodobno i usputne postaje, i konačni cilj i svrha te zapućenosti.
Upravo stoga preporučujem ovu stihozbirku za štampu, kao svojevrsni lirski brevijar u kom potraga za Istinom i Ljepotom ne posustaje nikad, unatoč razornim spoznajama naše odaljenosti i otuđenosti od tih ideala.
U Zenici, 11.08.2015.
Željko Grahovac