U zajedničkoj organizaciji:

Organizacije porodica šehida i poginulih boraca,
Organizacije ratnih vojnih invalida,
Udruženja dobitnika Zlatnog ljiljana
Jedinstvene organizacija boraca
Udruženja demobilisanih boraca i 
BZK "Preporod" Brčko distrikt BiH

održana je promocija knjige
"U vrtlogu rata"
autorice Džemile Mukić

U programu su učestvovali:
Mr. Muhamed S. Mujkić
Ernad Osmić, prof. bosanskog jezika
Suvad Alagić, novinar
Medina Zahirović

(Petak, 11. septembar 2015. godine, Dom Islahijeta Brčko) Snimak promocije možete pogledati na našem YouTube kanalu, na linku https://www.youtube.com/watch?v=fvUe4X3q8MY

Predgovor

Slovo o smrti

„Život Duha nije život koji
Zazire od smrti, nego život
Koji se u njoj održava".
„Zajednica dobija
Svoju samosvijest i
Samorazumijevanje u
Velikoj mjeri iz odnosa
Prema mrtvima".

Postoje periodi u životu svakog čovjeka prije njegovog definitivnog
susreta sa Bogom, kada se mora stati pred samog sebe,
pred sopstvenu savjest i polagati ispit sopstvene ljudskosti. Postoje
vremena kada se od nas traži lično žrtvovanje radi očuvanja
onoga što nas je i učinilo ljudima, kada se od nas traži očuvanje
sopstvenih korijena, sopstvene vjere, kulture i duhovnosti, očuvanje
sopstvene države i naroda kojem pripadamo. Razapeti između
ličnog egoizma i žrtvovanja duhu kolektiviteta kojem
pripadamo, mi biramo ili mučninu očuvanja sopstvenog života,
konformizam i udobnost ograničenog trajanja ili žrtvu, koja nam
obezbjeđuje trajanje kroz generacije koje dolaze.
Takva vremena, takva kušnja, došla je u Brčko maja 1992. godine.
Velikosrpska agresija na BiH s ciljem stvaranja Velike Srbije
etničkimčišćenjemnesrpskog stanovništva,masovnimubijanjem
i progonima, uništavanjem kulturnih i duhovnih tragova njihove
opstojnosti na ovimprostorima, u Brčkomje dobila svoj krvavi egzemplar.
Iako su nespremni dočekali agresiju, bosanski orijentisane patriote
Brčkog pokazale su da imaju snage, duha i požrtvovanosti
da brane svoje pravo na život. Od nenaoružanih bosanskih patriota
Brčkog nastala je 108./215. brčanska brigada Armije BiH,
koja je na jednom od najtežih i najsurovijih ratišta u BiH odbranila
ideju Brčkog kao multietničkog grada i mogućnost na opstanak
na ovim prostorima, prava na očuvanje države BiH, dalo je
svoj život 556 pripadnika 108./215. brigade Armije BiH. Ova knjiga
je slovo/spomen na njih, koji su svoju smrt ugradili u naš život, u
mogućnost očuvanja Brčkog kao multietničkog grada i BiH kao
multietničke države. U znanju njihove smrti krije se odgovor na
zagonetku našeg život i naše budućnosti. Živi dobijaju u velikoj
mjeri svoju samosvijest i samorazumijevanje iz odnosa prema poginulima
1992.-1995. godine.
U tradiciji europske misli pitanje ljudske smrti je temeljno ontološko
pitanje načina našeg bivstvovanja u svijetu. Grčki filozof
Parmedin pokušao je da pitanje smrti tretira kao pitanje o „Ništa"
(ništavilu). On je smatrao da svako „Ništa" (smrt) potiče bivstvo
(život). Smrt jemislio kao totalni odlazak, totalno rastajanje, jer iz
groba nema povratka. No, već Platon „Ništa" (smrt) uvodi u mišljenje
bivstva (života), shvatajući nastajuće i prolazeće (život) kao
odnos bivstva (život) i ništa (smrti). Bitak (život) i ništa (smrt) se
pretpostavljaju. Oni su ontološka osnova našeg bivstvovanja u svijetu.
Mrtvi se itekako tiču živih, jer upravo oni daju smisao njihovom
postojanju. Nikada se živi ne odnose samo prema sebi i
prema drugim živima. Oni se odnose i prema umrlima. Zajedništvo
nije samo horizontalan odnos živih nego i vertikalni odnos
spram mrtvih i onostranog. Život zajednice živih mnogostruko je
određen kultom mrtvih. Sjećanje na preminule i vlastita očekivanja
budućnosti prožimaju se u raznim formama vjerom u onostrano.
Stoga smrt nije ćuteća praznina u koju smo položilimrtve,
a pogotovo ako je ta smrt bila zalog naše opstojnosti i naše budućnosti.
Ako se desi da zajednica živih tretira mrtve u formi nepovratnog
odlaska i zaborava, onda ona gubi samosvijest o svome
ontološkom osnovu, o osnovu svoga bivstvovanja u svijetu.
Odvajajući smrt (ništa) od života (bivstva) ulazimo u stanje zaborava
svoga bitka, stanje zaborava svoje egzistencijalne osnove.
Pošto apsolutnog zaborava smrti (mrtvih) nikada nema za žive,
potiskivanje mrtvih u „ćuteću prazninu" dešava se u obliku samoobmane.
Samoobmana je način kojim se uljepšava život iluzijama,
egoističnim planovima radi ličnog i kratkotrajnog
konformizma. Fiksirani za sopstveno bivstvo postajemo zarobljenici
čula i fantazmagorija naše uobrazilje. Zaborav smrti iskazuje
se kao samozaborav ilimodus neautentičnog bivstva. Egzistira solipsizam
(lična uobrazilja) monada (izolovanih pojedinaca) koje
među sobom ne mogu ni komunicirati na način zajedništva. Na
osnovama zaborava mrtvih istinsko zajedništvo nije moguće.
Ne dešava li nam se upravo danas to da svoje bivanje u svijetu
pokušavamo odvojiti od smrti onih koji su u temelju naše opstojnosti?
Dešava. O tome svjedoči i činjenica da se ova knjiga o našim
šehidima i poginulim borcima „U vrtlogu rata" pojavila tek 2013.
godine, te da nema značajnijeg slova i spomena na nivou kolektivne
svijesti osim jednogodišnjeg posjećivanja mezarja.
Zaboravljamo da zajednica dobija velikim dijelom svoju samosvijest
i samorazumijevanje iz odnosa prema, iz kolektivne uspomene
na one koji su se žrtvovali u ime zajedničkog dobra. Stoga
danas i živimo život kao zadatak koji su postavili drugi. Životarimo
zaboravljeni u prosječnoj svakodnevnici bez hrabrosti da odgovornost
za ono što se dešava preuzmemo u sopstvene ruke. Ušli
smo u stanje samozaborava ili zaborava bitka u kojem lični konformizam
i udobnost isključuju svaku mogućnost istinskog zajedništva.
Snaga očitovanja duha zajednice ima svoj korijen u donjem
(onostranom) svijetu. Bez tog svijeta, svijeta mrtvih i Boga, nema
ni istinske snage zajednice živih. Pogledajmo u taj svijet, svijet
mrtvih. U tom svijetu mrtvih 1992.-1995. godine obitava najljepši
i najbolji dio nas samih. U njihovom bezglasnom žrtvovanju
za druge toliko je samotne veličine iz koje proizilazi smisao i
našeg postojanja.
Ljudsko postojanje je određeno iz ekstremnog napora slobode,
prije svega slobode da se život žrtvuje za druge. U biću spremnom
da rizikuje svoj život, iskazuje se njegova sloboda. Sloboda ka
smrti svjedoči da naša suština nije puko očuvanje fizičke egzistencije,
izdižemo se iznad prirodne određenosti i ulazimo u svijet
duhovnosti ili samosvijesti.
Tu slobodu ka smrti iskazali su poginuli 1992.-1995. godine,
naši šehidi i poginuli borci 108./215. brigade Armije BiH. Tek iz njihovog
samoodređenja kao slobode, slobode ka smrti, bilo je moguće
stvaranje naše kolektivne i individualne samosvijesti.
Sloboda ka smrti, kao žrtvi za druge, jeste istinska osnova druženja
i udruživanja, društvenosti i zajednice.
Stoga ne recimo nikada oni nisu, oni su mrtvi. Oni jesu, oni
jesu najljepši miris bosanskih ljiljana, najljepši dio nas samih i
sveti zalog naše budućnosti. Zbog njihove slobode spram smrti,
zbog njihove smrti za druge dužni smo kleknuti pred njima u vječni
spomen na njihovu žrtvu. U tomspomenu smrti čut ćemo nemirne
glasove dječaka Almira, Ramiza, Saše..., koji su prekinuli
svoju igru, tihi šapat momaka Mensura, Nedžada, Sanela..., koji
se opraštaju od svoje prve ljubavi, odlučan korak očeva Refika,
Seada, Nesiba..., Omera, poruke hrabrih boraca Guše, Žaje, Ševke,
poginule braće Huseina i Zije, koji ostavljaju svoje porodice, da bi
stali na mrtvu stražu naše slobode. Tada će oni, likovi iz ovih
knjiga, ponovo koračati ulicama svoga grada.
Stoga ne recimo nikada oni nisu, oni su mrtvi jer i u smrti oni
su dio života, samo je pitanje:
Da li će život umjeti da pjeva
Kao što su mrtvi pjevali o životu?

Enes Pašalić

Uvod

Ovu knjigu sam posvetila šehidima i borcima 108./215. brigade,
kao i svimonima koji su na bilo koji način dali svoj doprinos
u odbrani jedine nam domovine Bosne i Hercegovine.
Svim šehidima želimvječni rahmet i spokoj duše, a preživjelim
borcima i narodu BiH želim mir, slogu i razumijevanje i da nam se
nikada ne ponovi ovo što se dogodilo maja 1992. godine.
Poštovani čitaoče
Prije nego počneš čitati dalje
Knjigu o ratu i herojima, ustani tiho.
Minutom šutnje i molitvom
Odaj počast i priznanje svima.
Ti mladi borci što za slobodu
Drage i jedine nam Bosne naše,
Bez straha hrabro braneći je,
Od dušmanske ruke poginuše.
Kad budeš opet slobodan i sretan
Učini posjetu na mezar njima.
Ponesi buket ljiljana zlatnih,
Pa po laticu podijeli svima,
Dok oni mladi u mezaru leže
Po njima raste mirisno cvijeće.
Zastani na tren, prouči Fatihu,
Oni su kovači slobode i sreće.
Borci Armije BiH su svakodnevno na ratištu dokazivali svoju
ljubav i patriotizam prema svojoj domovini, a ja sam to pokušavala
da uradim svojim pjesmama o njihovom stradanju, ali i nadama
u konačnu pobjedu i naš povratak u voljeno Brčko.