Sjećanje na Seada Bećirevića Čipulu, jednog od inicijatora obnove BZK „Preporod“ u Brčkom

Danas 20. februara 2022. godine navršava se pet godina od smrti našeg sugrađanina Seada Bećirevića zvanog Čipula. Njegov osebujan karakter, obrazovanje, doprinos obrazovnom, privrednom, sportskom i kulturnom razvoju Brčkog zaslužuju mjesto u sjećanju živih i budućih generacija Brčanki i Brčaka. Sead Bećirević pripada generacijama Brčanki i Brčaka koje su svome gradu poklonile veliku ljubav i posvećenost u njegovom snažnom industrijskom i privrednom razvoju 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća. Među takvim generacijama Sead Bećirević posebno se isticao. Njegovi savremenici poznavali su ga i najčešće oslovljavali nadimkom Čipula koji je dobio u ranom djetinjstvu. Iz razgovora sa bližnjima nisam saznao razlog ili povod. Riječ čipula / cipola u Dalmaciji koriste kao naziv za luk koji se uzgaja na jednom mjestu, pa je zato nazvan stogodišnji. Sead je bio izuzetnog temperamenta, dosljednost kakvu nisam sreo u svome životu, ponekada bolno dosljedan. Možda je to bio razlog za nadimak po vrsti luka. Bio je čovjek posebne inteligencije i rijetko viđenih manira. Nikada nije povlađivao stvarnosti, do kraja vjerodostojan i u ljudskom smislu autentičan. Čuveni Pascal je zapisao: „Čovjek koji hoće da sačuva autentičnu vrlinu mora biti izvan svijeta“. U odnosu prema najbližima bio je posebno osjećajan i pažljiv, a dobri maniri imaju posebnu vezu sa osjećajima. Jer, da biste zvučali istinito i uvjerljivo manire morate  osjetiti, a ne samo izložiti.

U Brčko je doselio sa roditeljima Halimom i Hasanom te starijim bratom Nežadom 1934. godine, samo  četiri mjeseca nakon rođenja u Bosanskoj Gradiški. Osnovnu školu završio je u Brčkom, a pohađao je i Školu sestara milosrdnica sve do zatvaranja i zabrane rada ove renomirane obrazovne institucije. Sa posebnim pijetetom govorio je o iskustvu obrazovanja kod časnih sestara milosrdnica, visokim pedagoškim standardima i savršenom redu u školi. U to vrijeme u Brčkom se snažno razvijao plivački sport, kasnije vaterpolo. Sa samo dvanaest godina, Sead će u svojoj kategoriji osvojiti prvo mjesto u plivanju na nivou Bosne i Hercegovine. Te godine njegov stariji brat Nežad sa Ivanom Poharom i Farukom Kučukalićem Matom osniva Plivački klub „Jedinstvo“ koji će činiti okosnicu reprezentacije Bosne i Hecegovine u plivanju iz čega će kasnije izrasti uspješan vaterpolo klub. Rezultati u plivačkom i vaterpolo sportu koje su postizali Sead i drugi Brčaci bili su u to vrijeme evropski značajni.

Imao je izražen afinitet prema tehničkim i prirodnim naukama te je maštao da studira vazduhoplovnu akademiju i postane pilot. Želje i ambicije se spletom okolnosti nisu ostvarile. U Brčkom je završio srednju Ekonomsku školu, a na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu stekao je zvanje diplomiranog ekonomiste.

Prvi radni angažman Seada Bećirevića bila je Ekonomska škola u Brčkom. Predavao je predmet Politička ekonomija punih sedam godina. Generacije kojima je predavao svjedoče o posebnim pedagoškim i intelektualnim dometima profesora Bećirevića. Jedan od Seadovih učenika, Branko Damjanac, mi je u nekoliko razgovora ponovio kako je zbog Seada zavolio predmet Politička ekonomija te ga je sa lakoćom i visokom ocjenom položio na Fakultetu.

Nakon angažmana u Ekonomskoj školi 1964. godine prelazi u fabriku akumulatora „Tesla“ gdje je najprije obnašao funkciju direktora radne zajednice, a nedugo poslije poziciju komercijalnog direktora. Bio je to period snažnog razvoja fabrike „Tesla“, rasta proizvodnje i broja zaposlenih. Tome je posebno pogodovala izgradnja i pokretanje Tvornice automobila Sarajevo (TAS) i formiranje grupacije UNIS Sarajevo. S obzirom na to da je  UNIS već bio uključen u evropski koncernVW – Volkswagen, priključivanje fabrike „Tesla“ UNIS-u osiguralo je još bolju poziciju za izvoz brčanskih akumulatora u Njemačku. Kada bi se u našim dugim i čestim razgovorima  prisjećao  poslovne  saradnje sa Njemačkom i čestim odlascima u Wolfsburg na pregovore sa VW-om, pitao sam ga da li se osjećao ravnopravnim u pregovorima sa direktorom tako velikog svjetskog proizvođača automobila. Rekao mi je da nikada nije imao  osjećaj neravnopravnosti, a da je sigurnost u pregovorima crpio iz kvaliteta proizvoda i usluga koje je nudio. Bio je izvrstan pregovarač i diplomata, što potvrđuje činjenica da je nekoliko godina bio predsjedavajući delegacije proizvođača akumulatora Jugoslavije na pregovorima u Sovjetskom savezu. U Udruženju akumulatorske industrije Jugoslavije sa sjedištem u Zagrebu obnašao je funkciju potpredsjednika. Iz sjećanja njegovih kolega i savremenika saznajem da proizvodnja u fabrici „Tesla“ nije stala niti jedan dan te da se nije dešavalo da pošiljke i kamioni kasne. Naprotiv, osvitali su u krugu tvornice. Podsjećam da je tih godina 70%  do 80% proizvodnje plasirano na njemačko tržište i da je svaki drugi akumulator u vozilima VW-a –Audi, Golf i dr. proizveden u Brčkom. „Tesla“ će 1991. godine dostići godišnju isporuku od 700.000 akumulatora i zapošljavati 1.000 radnika. U ovakve poslovne uspjehe ugrađeno je ogromno znanje, trud i posvećenost jedne generacije. Sead je 17 godina, u najzrelijoj životnoj dobi, sa posebnom energijom i znanjem razvijao „Teslu“ i gradio njenu međunarodnu reputaciju. Zbog toga mu je teško pao odlazak iz fabrike „Tesla“ 1981. godine u filijalu Sarajevo osiguranja (ZOIL) u Brčkom. Doživio je to kao potpunu degradaciju. Mogući razlog tome leži i u činjenici da Sead Bećirević nikada nije bio član Komunističke partije. U Sarajevo osiguranju radio je do 1992. godine. Otišao je u penziju 1996. godine.

Početkom 90-ih godina, u vrijeme krupnih društveno-političkih i povijesnih promjena, Sead Bećirević se zajedno sa bratom Nežadom, Irfanom H. Mehmedagićem, Jusufom Sajdovićem, Amirom Dizdarević, Muhamedom Huskanovićem, Hamedom Jerkovićem, Enesom Pašalićem, Kašmirom Ribićem, Azrom Bihorac, Vahidom Fazlovićem, Mustafom Ramićem, Emirom Kovačevićem i drugima priključio inicijativnom odboru za. Kao što je zapisala Amra Hadžimuhamedović jedna od članica inicijativnog odbora BZK „Preporod“ u Brčkom: „Sead pripada (…) manjoj grupi brčanskih Bošnjaka koji su devedesetih godina osjećali dubinu i opasnost zaborava u onome što možemo nazvati kulturnim pamćenjem Brčkog.“ Od tada pa do smrti ostat će čvrsto uz BZK „Preporod“ Brčko. Smrt ga je zatekla na poziciji potpredsjednika Općinskog odbora BZK „Preporod“ Brčko distrikt Bosne i Hercegovine.

Imao sam privilegiju više od deset godina intenzivno surađivati sa Seadom. Iz čestih druženja i razgovora saznao sam mnogo o Seadovoj generaciji, uglednim brčanskim porodicama i općenito historiji Brčkog. Impresionirala me njegova veza sa gradom koji nije htio zamijeniti Zagrebom i Sarajevom, što mu je nuđeno 70-ih godina. Volio je Brčko i Bosnu, na neki svoj poseban, autentičan način. Danas, pet godina nakon njegove smrti, sve više osjećam nedostatak manira kakve je ispoljavao Sead i brojni drugi Brčaci i Brčanke njegovih i ranijih generacija. Možda će zvučati anahrono i staromodno, ali maniri su posebno značajni. Oni drže porodicu, na neki način drže zajednicu i svijet na okupu.

Nakon njegove smrti, supruga Esma Bećirević zajedno sa Marijom, suprugom brata Nežada, BZK „Preporod“ Brčko poklanja kuću sa okućnicom, biblioteku i bogatu fotografsku arhivu u centru grada, a sve u kulturne i obrazovne svrhe. Tako se tradicija učenosti, obrazovanja, rada i odgovornosti predaje u amanet novim generacijama Brčanki i Brčaka. Uz zadužbinu porodice Ekmečić, ovo je drugi primjer poklona za kulturne i naučne svrhe u novijoj povijesti Brčkog. Mnogo je pouka i odgovornosti u tome.

Piše: Ćazim Suljević