U organizaciji Književnog kluba Brčko i BZK Preporoda Brčko distrikt BiH održano je u Domu Islahijeta 25.05.2015.g. predstavljanje novinara i književnika Dževada Kučukalića. 

U predstavljanju su učestvovali Sead Burić, Muhamed S. Mujkić i Žarko Milenić. 

Ugledni brčanski novinar, Sead Burić, rekao je: 

"ALIJAGIN ZOV PRAUNUKU DŽEVADU KUČUKALIĆU

U Domu Islahijeta u Brčkom,  Preporod  i Književni klub Brčko distrikta BiH, predstavili stvaralaštvo sarajlije Dževada Kučukalića, potomka čuvenog Alijage Kučukalica ,veletrgovca iz Brčkog ,jednog od najvećih vakifa po svojim hajratima u Bosni, na startu 20.stoljeća.
O slojevitom liku i stvaralaštvu Dževada Kučukalića, diplomiranom pravniku i magistru novinarstva nije nimalo lako govoriti. Oko 4 decenije objavljuje tekstove i književne uratke u najpoznatijim printanim i elektronskim medijima u zemlji, regiji i svijetu. Paralelno je i publicista i feljtonista i putopisac i prozni pisac i štošta drugo. Gledali smo ga, primjerice, nedavno u jednoj epizodi sa Izetom Fazlinovićem u popularnoj tv seriji Lud, zbunjen, normalan. Iza njegovog imena stoje i dokumentarni filmovi. Proputovao je mnoge zemlje na skoro svim kontinentima. Govori tri svjetska jezika, a služi se i engleskim. Napisao je preko hiljadu vanjskopolitickih komentara i nekoliko stotina intervjua sa najpoznatijim političkim, kulturnim i javnim ličnostima. I zvuči nevjerovatno nije nikada putovao na račun firme, vec se samofinansirao javljajuci se riječju i perom za različite redakcije i programe. Nikad nije pripadao ni jednoj političkoj stranci. I jedan je od rijetkih novinara koji je bio na Kabi i postao hadžija. Okrunjen je i nagradom Društva novinara B-H 2010. kao najbolji novinar radiostanica Bosne i Hercegovine, jer mu protukandidati nisu bili ni do ramena.
Zasto je stvaralački opus Dževada Kučukalića tako raznovrstan, bogat i zanimljiv? Odgovor na to pitanje objelodanjen je nedavno, kada je Društvo novinara BiH prvi put nakon dvadeset godina uspjelo da organizuje svečanost dodjeljivanja nagrada u banjalučkom hotelu „Bosna". I to pod pokroviteljstvom aktuelnog ministra inostranih poslova Ivana Crnadka. Inače, brčanski musafir, koji se prvi put nedavno maksuzije obreo u Brčkom, veoma se mlad poceo oglašavati u dnevnoj i periodičnoj štampi. Ja iako sam bio poznat i priznat novinar izmedju „ Triglava i Đevđelije" postadoh to odlukom sudbine, po nagovoru Nijaza Abadžica, tadašnjeg novinara sarajevskog „Zadrugara". ( U zrelim godinama on je dobio i internacionalno priznanje iz ekologije„Global", kojim se ponosi i Đimi Karter, bivsi predsjednik SAD-a.) Mada je od mene mlađi 12 godina, neobično je ,Dževad je prije mene počeo pisati u „Zadrugaru" ,iz koga sam otišao u mirovinu. Sa punim ustima hvale prisjetio se respektabilne redakcije sarajevskog „Zadrugara", sedmičnog lista za poljoprivredu i selo Bosne i Hercegovine, u tom periodu bez sumnje najjaču u Republici, kada su njenim redovima bili i Enver Ekić i Stevo Bulajić. Prvi je za vrijeme studija agronomije bio jedan od najboljih interpretatora sevdalinki u Radio Beogradu. Drugi je bio i književnik, scenarist i brat cuvenog režisera Veljka Bulajića. U „Zadrugaru"je svojevremeno radio i Ćamil Sijarić, jedan od najsugestivnijih književnika pripovjedača proze na području nekadašnje Jugoslavije. Godinama je u njemu bio glavni i odgovorni urednik prof.dr Fadil Ademović, i radili mnogi drugi briljantnii novinari i urednici.
Sve to vise ili manje je i te kako uticalo na Dževadovu šarolikost i lepršavost u spisateljskim žanrovima po kojima je poznat i priznat gdje god se pojavi. Ima, međjutim, nešto kod ljudi što je teško racionalno objasniti kad počnu zalaziti u godine. Osjete neki neodoljiv zov , koji ih nagoni da obiđu stare staze i bogaze svojih predaka. Zbog toga, ponajviše, maksusije Dževad Kučukalić je 25.o.m. predstavljen kroz svoje stvaralaštvo Brčacima u Islahijetu, gdje je sjedište i velelepno zdanje BZK „Preporod" u Brčkom. Imao sam čast i zadovoljstvo da ga dočekam na autobskoj stanici, zajedno sa njegovim rođakom Rizahom Kučukalićem, u Brčkom. I jednom i drugom bio bi musafir nad musafiurima, da ranije nije donio odliuku. Odsjeo je u Hotelu „Posavina", jednom od brojnih atraktivnih građevinskih objekata Brčkom, u nekadašnjem vlasništvu svog predka, pradjeda Alijage Kušukalić . Zašto? Znao je i želio da bude sam, jer od sjećanja nije mu bilo do spavanja. Priznao mi je da je u toku noći ko zna koliko puta zapucao i prošpartao kroz centar grada gdje se nalazi Alijagina palača, zatim spomenuti hotel „Posavina", te Alijagin željezni most na rječici Brki, koji je u komadima dovučen iz Budimpešte,.... Želio je onako sjetan da bez prisustva bilo koga ima pogled i na gradsku vijećnicu , u kojoj je instaliran prvi telefon u Brčkom. Prisjetio se da je u neposredenoj blizini njegove pradjedovine bila i prva elektrana u gradu na obalama Save i Brke, na lokaciji današnje zgrade Vlade Brcko distrikta BiH. U svom ranom likovnom stvaralaštvu to je ovjekovječio akademski slikar Mevludin Ekmečić – Lutka. A u pozadini Vijećnice i „Posavine" obišao je i dugo, jedva suzdržavajući suze, zagledao Savski most, jer je to svojevrsna kapija Bosne za Evropu. U drugom svjetskom ratu dva puta je miniran, ali se veza odrzala vodenim putem, iako sa smanjenim izvoznim kapacitetom. Najtragičnije posljedice rušenja mosta bijahu, 30. aprila 92. u ranim jutarnjim satima. Međutim, ni posljednji rat neopameti susjedne države da prestanu međusobno dijeliti Kulin banovu Bosnu koja ima neupitnu hiljadugodišnju istoriju, historiju, ili ti povijest.
Pamti Dževad dobro porodično stablo Kučukalića i zna sijaset životnih zavrzlama i režimske zakone pod kojim su Alijaga i njegovi potomci ostajali bez nepreglednih zemljisnih kompleksa, nekretnina i druge imovine. Ipak, i pored padova predaka svi odreda vremenom postadoše eksperti u različitim životnim sferamama. I to čovjeka, htio ne htio, podsjeća na genetsko naslijeđe, porodično vaspitanje, moral, rad, red i sabur na kojima se temelji uspješna karijera svakog čovjeka. Spomenut zato sem Kučukalića treba i neka druga po svemu velika i poznata brčanska prezimena - Zaimovići, Mehmedagići, Mulabegovići, Kantardžići.... Ponajveća brčanska, ali prevashodno i bošnjacka otvorena rana je primarijus doktor specijalista hirurgije Sakib Edhemović. Poslije II svjetskog rata ubijen je njegov otac i oteta imovina. U zadnjem ratu i on nestade bestraga iako je bio, jedan od najvećih donatora kad je restaurirana pravoslavna crkva u Srpskoj varoši. Pa i pored tako tragične sudbine i boli, njegov sin Ibrahim postade sveučilišni profesor u Ljubljani i jedan od vodećih onkologa u Evropi.
Predstavljajući Dževada Kučukalića  u Islahijetu,  spomenute su i neke druge značajne licnosti i događaji iz prošlosti Brčkog, jer se sudbina svih Kučukalica u suštini ne razlikuje od sudbine većine muslimana, Bošnjaka, ma gdje god se nalazili na prostorima ex Jugoslavije. I na kraju: Brčaci su izrazili nadu da ce Alijin praunuk Dževad, koji je penzionisan kao urednik RTV Federacije BiH, naći vremena da posjeti Brčko kao mjesto svoje pradjedovine i u 2016. godini. I na tom fonu poželjeli mu dobro zdravlje i još plodonosnije stvaralaštvo."

Dževad Kučukalić
BIOGRAFIJA I BIBLIOGRAFIJA
Dževad KUČUKALIĆ rođen je 15. maja 1948. U Fojnici, Bosna i Hercegovina. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Kiseljaku. Po edukacijipravnik (Sarajevo) i magistar novinarstva (Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu). Odslušao je nekoliko postdiplomskih studija iz oblasti političkih, ekonomskih nauka i diplomatije. Kao gimnazijalac počeo se baviti pisanjem kao dopisnik novina, časopisa i RTV stanica na prostorima nekadašnje SFRJ. U RTV Sarajevo, nakon honorarne saradnje od 1964, zaposlio se početkom januara 1978, a tri i po decenije radi kao urednik mnogih glasila, emisija i redakcija u RTV-u (dnevnici, Svijet danas, Crno, bijelo, sivo, Radio ring, Otvoreni studio, Kultura umjetnost, Vrijeme, ljudi, običaji, reportaže i dr.). Objavio je više od hiljadu vanjskopolitičkih komentara i više stotina intervjua sa najpoznatijim političkim, kulturnim i javnim ličnostima u zemlji, regionu i svijetu. Autor je brojnih putopisa, feljtona, dokumentarnih filmova (Patent 7546 - Slovenac izumio televiziju, Zlatni ljiljan sa Vlašića i dr.), radio i TV dramskih scenarija. Paralelno sa novinarskim radom, počeo je pisati i priče koje je objavljivao u dnevnoj i periodičnoj štampi te na radiostanicama. U zadnjih osamanest godina ovom novinaru-uredniku, publicisti, proznom piscu, feljtonisti i putopiscu objavljeno je pet knjiga:
‐ Provincijske suze i biljuri (pripovijesti i humoreske), Sarajevo 1993. (autor i SaVart)
‐ Ognjena zemlja (priče), 2002. (Tešanj-Planjax)
‐ Dani bosanske nade (kolumne objavljivane u Australiji 1996-1998),
2002. (Tešanj-Planjax)
‐ Vjenčanje u Kijevu (priče), 2008. (Tešanj-Planjax)
‐ Istanbulska narukvica (priče), 2011. (Sarajevo-SaVart)
Još neštampani romani ovog autora u rukopisu:
‐ Uvijek, kad su padale kiše
‐ Između dva ljeta sa Ursulom
‐ Nely, ili san o Kaliforniji.
Priče Dževada Kučukalića su dramatizirane i emitirane na programu RadijaFederacije BiH, a neke se mogu preslušati i na portalu Federalna.ba - Radio
(predstavljamo). Autor je pisao i objavljivao humoreske, eseje i brojne putopise iz cijelog svijeta. Kučukalić je i autor knjige izabranih vanjskopolitičkih komentara, te putopisa, i
političko--publicističke studije „Kašmirski konflikt". Proputovao je i izvještavao iz mnogih krajeva i zemalja Evrope, Amerike, Afrike, Azije, Australije. Bavio se
glumom, režijom i prevođenjem. Priče su mu objavljivane u listovima i časopisima u regiji, a prevođene su i na strane jezike. Dobitnik je više nagrada na književnim konkursima, a među novinarskim izdvaja se - Nagrada novinara godine za radionovinarstvo u maju 2010. godine. Živi i radi u Sarajevu, a skoro 35 godina je novinar-urednik u RTV-u, objavljujući tekstove i književne uratke u najpoznatijim printanim i elektronskim medijima u zemlji, regiji i svijetu. Nikada nije bio član niti jedne političke partije, a na brojna putovanja po svijetu nije, kako sam voli
reći, putovao na račun firme, nego samofinansiranjem, istovremeno se redovno javljajući za sve redakcije i programe. Član je Društva novinara BiH i Kandidat za člana Društva pisaca BiH.